Prijeđi na sadržaj

Stranica:Ruski pripovjedači (1894).djvu/97

Izvor: Wikizvor
Ova stranica je ispravljena

života, koji provodi u priestolnicama Rusije i izvan njih cielo ono družtvo, koje se zove svietom. On nam podaje u svojem glavnom proizvodu sliku ciele epohe, armade, historijske i svjetske vojne.

Ova činjenica, da je Tolstoj započeo književni rad s razmatranjem nad sobom i s autobiografijom, veoma je značajna po njega, budući da odredjuje njegov realizam. Turgenjev se bezuvjetno zatajuje u svojim djelima. U Dostojevskoga pjesnik se nemirno izdaje u osobama, satkanim od samoodreknuća i predanosti prema drugima, koji im za to uzvraćaju nehajem s toga, što u njih nema onih čarobnih svojstava, koja potiču blistanje drugih, više prosječnih ljudi. Takav je Ivan Petrović, o kojem se pripovieda u »Poniženima i uvriedjenima«. Istu crtu nahodimo u starca u »Biednim ljudima«.

Pjesnikov opis samoga sebe u »Mrtvom domu« ganutljiv je po svojoj skromnosti, dapače poniznosti, premda nam on daje i razumjeti, da drugi gledaju na njega kao na osobito biće. No svaki put, kad nam Dostojevski podaje opis samoga sebe, riše biće izključive dobrote. On je sebe prikazao u junaku romana »Idiot«. On je — odrastao čovjek po svojem velikom umu, a diete — po prostoti i čistoti svojega srca. Njegovo bolestno stanje — epilepsija, od koje je stradao sam pjesnik — iztrglo je u njega sve one strane uma, u kojima se koriene naši nedostatci: ironija, nadimanje, egoizam, požuda, — i razvilo je samo plemenite strane.

Ako Tolstoj počinje s opisivanjem samoga sebe, biva zato, jer hoće da opisuje samo ono, što znade. On nam pripovieda svoje djetinjstvo i mladenačtvo, zatim pripadom ali ipak prozirno svoj oficirski život na Kaukazu (u »Kozacima«), svoje uspomene o Sebastopolju i mnogo drugo. Ironično i kritično držanje prema samomu sebi vatzda je očito, kad riše samoga sebe. Tolstoj odkriva svoje slabosti i pokazuje svoje pogrješke. Nikada ne izvodi dojma idealne figure. A Tolstoj je tako istinoljubiv, kad opisuje obični život i drugih djelatnih osoba. Uzmimo na primjer prekrasnu pripoviest »Obiteljsku sreću« (Semejnoje sčastije). Ona proizvodi silan dojam slike o porodjenju, razvoju i gubitku životnih iluzija. Autor