Prijeđi na sadržaj

Stranica:Ruski pripovjedači (1894).djvu/77

Izvor: Wikizvor
Ova stranica je ispravljena

dosta tužno i po stupnju autonomije ovih zavoda i po statističnom razmjeru prema gromadnomu pučanstvu carstva.

Poslije prvih pokušaja slobodnoga političnoga bića život se je ruski podvrgao vanjskoj slučajnoj biedi, koja je kobno djelovala na historijski razvoj Rusije. Neposredno poslije tatarskoga iga pao je ruski narod pod moskovsko ujedinjenje, koje je poradi tegotnih historijskih prilika bilo surovo i poznijim vremenima od svoje strane utisnulo mračan pečat političnoga i družtvenoga robstva.

Pred ruskim družtvom ipak su u bitnosti stajale iste zadaće, koje je sebi postavilo družtvo evropejsko: prije svega cilj, da se osigura politična cjelovitost plemena, da se uredi unutrašnje biće u svezi sa geografijskim i ekonomijskim prilikama narodne mase, te da se prisvoji prosvjeta. No opet je razlika u tom, što su u Rusiji bili za te ciljeve drugi uvjeti nego na Zapadu. Narod je bio razasut riedkim naseljima po ogromnom prostranstvu, koje je od svrgnuća tudjega iga sve više i više raslo — i to samo donekle na zapad, a sve više na jug i na iztok; pa kolikogod je moskovsko vladanje tlačilo državni život i družtvenu autonomiju, očito je samo njegova težka ruka bila moćna na okupu održati daleko razkinute krajeve, koji su bili naseljeni ruskim narodom, i ona inorodna plemena, za asimilaciju kojih se je trošilo mnogo narodne sile.

Napokon kako je moskovska vlast učinila sama sebe svrhom, i autonomija družtva morala je duge viekove upotrebiti na to, da koliko toliko osigura svoje pravo.

Uz ovakove prilike sasma je prirodno, što je u Rusiji u ekonomijskom poredku uvedeno pravo kmetstva, kojega nije poznavala starodavna Rusija, pa je i cieli ustroj unutrašnjega života zadobio značaj kmetstva; sve je bilo podčinjeno državi.

Narodna masa, od koje se nije odjeljivao nikakov obrazovani stalež, ostajala je viekovima u duševnom mraku, jedinom moralnom poukom bijaše joj crkvena propovied i legenda. Odatle je narod izradio svoju ideju kršćanskoga družtvenog bratstva, kojoj se divi Vogüé, a to nam svjedoči značaj evropski, a ne azijatsko-budistični u naroda ruskoga.