Stranica:Ruski pripovjedači (1894).djvu/76

Izvor: Wikizvor
Ova stranica je ispravljena

pa onda u doba slavenske zajednice i ruskoga odjelitog života? Nema li bližih uzroka, koji će nam objasniti pojav suvremenoga života ruskoga i po tom djela ruske moderne pripoviesti? Vogüé je u svojem osvrtu tako brzo prošao povjest ruskoga plemena od Rurika do četrdesetih godina našega stoljeća, da je očito mimoišao proste činjenice ruskoga historijskog razvoja, kod kojih mu ne bi trebalo prizivati u pomoć arijski budizam.

Vogüé bi se, kako pravo veli Pypin, više približio istini, da je za objašnjaj sudbine ruskoga naroda mjesto udaljene točke arijske odabrao bližu izhodnu točku — u evropskom značaju slavenskoga plemena i ruskoga naroda, i da se je potrudio u toj sferi razumjeti, što je Rusiju udaljilo od Evrope; onda bi mu postalo jasnije i ono, što ih tiesno zbližava. Kod obćega evropskoga izvora život ruskoga naroda, družtva, pa zatim i književnosti razvio se ipak u nekim drugim unutrašnjim i spoljašnjim uvjetima, nego život zapadne Evrope. Njegovi su zadatci su bili obće-evropski; pored nekih obćih uredaba svjedoče neki odjeliti pojavi, da staroruski život od svrgnuća tatarskoga iga neuzdrživo teži za evropskim obćenjem, pa se ta težnja nastavlja do danas. Ipak je razlika prema evropskomu pokretu golema. U Rusiji nije bilo neposrednoga nasljedja starinskoga svieta, pa se zato nije mogla ranije i šire razviti kultura ruska; po svojem pravoslavlju oteli su se Rusi utjecaju papâ, ali su ujedno ostali tudji onomu jedinstvu, koje je zapadnoj Evropi podala rimska crkva, latinska škola i književnost. U Rusiji nije bilo feudalizma, koji je, pored sve tegotnosti po narode, ipak stvorio neke elemente s družtvenom nezavisnošću, kao što se u Rusiji nisu razvile ni gradske obćine, u kojima bi se stvorila srednja klasa, postavši malo po malo nositeljicom družtvene autonomije ; napokon po osobitim sudbama ruskoga života u Rusiji do sedamnaestoga vieka nije bilo ni početaka one učene škole, koja je u zapadnoj Evropi već od dvanaestoga stoljeća postala odjelitom družtvenom uredbom; dapače i kasnije, gotovo do danas, ruska visoka škola prema bogatomu razvoju više nauke u Evropi prikazuje nam nešto