Stranica:Ruski pripovjedači (1894).djvu/53

Izvor: Wikizvor
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje
Ova stranica je potvrđena


ovu slavu, pa se priznaje nastavljačem Balzacovim i Flaubertovim, kako se vidi u njegovu djelu »Le roman experimental«.
U Zole osvaja čitatelja, veli Vogüé, najviše neka veličanstvena epičnost, ali je u njega realistični dio prilično slab. I Brandes ne drži Zole pravim i podpunim realistom. Vogüé (kao i Brandes) misli, da Zola često osvaja čitaoce starim romantičnim sredstvima stvarajući neka sintetična čudovišta, kao što su u raznim njegovim romanima perivoj, tržište, rakijašnica, rudokop, željeznica i dr.
Flaubert je s početka bio vruć pristaša romanticizma, i njega je zanosilo sve, što je bilo veličanstveno i zvučno. Kasnije prevagnu k realizmu. No u njega nema ni Stendhalove duhovitosti ni Balzacova veličanstvenoga sna: on je hladnokrvan slikar života — i ništa drugo.
Jedno prigovara Vogüé Flaubertu: prejaki pesimizam. Otevši se čaru predjašnjih romantičnih ideala Flaubert se je uhvatio neugodne, turobne, ružne strane životnih prizora. Čovjek bi čitajući njegova djela rekao, da u svietu nema nego glupaka i zlotvora. Flaubert ne maže toga tužnoga družtva melemom milosrdne sućuti; on se samo srdi na te ljude, dapače ih prezire. Ovaj je realizam, po sudu piščevu, bez vjere, bez ganuća, bez milosrdja, pa zato nepodpun, dapače Vogüé drži, da nije daleko od — karikature.
Zato treba francuzka umjetnost da se osvježi i oživi novim duhom, duhom savjestna, prirodna, jednostavna, sućutna proučavanja života. Vogüé ju upućuje, da se upozna s englezkim i ruskim realizmom.
U Englezkoj i Rusiji nije se realizam tako mučno razvio, kao u Francuzkoj. Zemljište je u ovim krajevima bilo kao pripravljeno za nj. Francuzi, kao u obće romanski narodi, nasliedili su od svojih latinskih predja genij absolutnosti; sjeverna plemena, kako slavenska, tako anglogermanska, imadu genij relativnosti. Radilo se o religioznim idejama, ili o pravnim načelima, ili o književnim pitanjima, ova se duboko usječena razlika u evropskoj obitelji opaža svuda, uviek u tečaju povjesti.
Duh latinski, miran i bistar, teži svedjer za tim, da što