Stranica:Ruski pripovjedači (1894).djvu/51

Izvor: Wikizvor
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje
Ova stranica je potvrđena


neizmjerno sitnih faktora. S jedne strane politične institucije oteše upravu družtva iz ruku pojedincima i predadoše ju množtvu, a s druge strane dokazuju znanosti, da svietom vladaju atomi. Svuda, u analizi fizičkih i moralnih pojava, čovjek uništuje stare uzroke; mjesto silovitih faktora, koji su prije prevraćali svietom, nadošla je evolucija malih bića.

Moderna znanost na nov način tumači postanak i razvoj svieta i čovječjega organizma. A i u moralnim naukama opaža se isti prekret. Kraljevi, ministri i vojvode nisu više jedini svjedoci povjesti; historici više se osvrću danas na ciele narodne skupine. Danas se izpituje duh pasmine, strasti i pritajene boli, iznalazi se sveza sitnih zgoda, ako se želi sastaviti cjelokupna slika prošlosti. Isto tako rade i psiholozi, videći u osobnosti čovječjoj skupan učinak nebrojenih faktora.

Ova se tendencija opaža i u praktičnom životu, staleži se izravnavaju, imanja se diele, širi se pravo obćega glasovanja, sluge su jednaki sa gospodarima na sudu, pred fiskom, u vojarni i školi. Sve se to zbija u rieč: demokracija, to je lozinka našega vieka!

Utroba zemlje i organizam čovjeka, radionica učenjaka i kabinet upravitelja potvrdjuje nove teorije. A s njima uporedo ide i — nova književnost.

S početka je književnost po prirodnom nagonu, a kasnije po tvrdom uvjerenju ustalila svoju metodu i svoj ideal prema modernom duhu. Prvi pokušaj reformacije bio je nestalan, nespretan: romanticizam, valja danas priznati, nije bio prirodan plod; odisao je odviše bunom, a to nije najbolji uvjet za umjetnost, koja hoće da bude mirna i jaka kao i priroda.

Romanticizam, protivan do skrajnosti klasičnomu junaku, tražio je svoje osobe u nizkim družtvenim slojevima, ali je bio obuzet klasičnim duhom, i ne znajući za to. Uznici, bludnici, prosjaci, koje su izmislili romantični pisci, bili su nadutiji i prazniji nego kraljevi i kraljice starih pisaca. Način se je deklamacije promienio, ali je ostala — deklamacija. Svietu su brzo dodijala i ta nova književna lica.

Počelo se zahtievati od pisaca, da život prikazuju iskre-