»Braća Karamazovi«, obće ljudski interes olakoćuje shvaćanje dapače i inozemcu, pa su upravo ova djela proslavila ime Dostojevskoga po svemu Zapadu. Dostojevski je jedan od najpopularnijih pripovjedača ruskih za granicom, pa je osobito u Francuzkoj stvorio cielu školu posljedovateljâ. No u obće veliki ruski pisac pronikao je u rusku naturu, bio je »narodnik« i »počvennik« (čovjek rodjene grude), te je priznavao, da je obće ljudski razvoj možan samo na osnovu narodnoga razvoja. Dostojevski je silan ne samo u prikazivanju mračnih zločinaca i ludjaka, nego je ujedno predstavio takova čudna djetinjska lica, kakova su Kolja Krasotkin, Iljuša u »Karamazovima«, Nelly u »Poniženima i uvriedjenima« i »Idiot« s djetinjski prostom i čistom dušom.
Medju ruskim dramaturzima novijega doba zauzima prvo mjesto bez sumnje Aleksandar Nikolajević Ostrovski (od godine 1824.—1886.), koji započe svoj rad s dramama iz trgovačkoga svieta; on je dao bogat repertoir ruskoj pozornici, pa ga mnogi drže za osnivača samostalnoga ruskoga teatra. Od njegovih djela u stihu iztiče se u dramatsko ruho odjevena priča »Snêguročka«. Medju njegovim posljedovateljima odlikuje se Nikolaj Jak. Solovjev (rodjen godine 1845.).
Osobitu školu privrženikâ čiste umjetnosti tvore neki ruski lirici, izmedju kojih ide prvo mjesto Afanasija Afanasjevića Šenšina (Feta) (od g. 1820.—1892.) i Apolona Nikolajevića Majkova (rodjena god. 1821.). Fet je u svojoj lirici slobodan od svake tendencije, pa ga je zato publika slabo cienila u doba, kad su u književnosti gospodovali gradjanski motivi. On pripada u obitelj čistih lirika — pjesnikâ ljubavi i prirode. U posljednje vrieme steče Fet slavu kao prevoditelj djela Schopenhauerovih, a slave ga i s njegovih prievoda staroklasičnih pjesnika. Jedan od najčistijih njegovih posljedovatelja u oblasti lirike svakako je pjesnik, koji se krije pod inicijalima K. R. (knez Konstantin Romanov, rodjen g. 1858.). Majkov se odlikuje dražešću stiha i čistotom jezika. Motivi su njegove poezije raznolikiji nego u Feta, jer uvodi u svoje pjesme i slavenski i staroruski i starinski sviet. Njegova lirska drama »Dva svieta« majstorska je