tvorevina, puna pjesničke i historijsko-psihologijske istine, koja bi mogla biti na ukras kojoj mu drago zapadnoj književnosti; ona razmatra onaj momenat, kad kršćanstvo dolazi u sukob sa rimskim družtvom, koje umire.
Amo pripadaju donekle Jakov Petrović Polonski (rodjen godine 1820.) i grof Aleksjej Konstantinović Tolstoj (od godine 1817.—1875.), koji se već više odazivlju zlobi dana. Prvi, autor mnogobrojnih dražestnih lirskih pjesama, počeo se u posljednje doba zamjerno podavati romanu u prozi. Drugi, znamenit sa svojih preradba ruskih bylina, i sa svojih pjesama u narodnom duhu, napisao je prekrasan historijski roman »Knjazь Serebrjanyj«; njemu pripada takodjer »Dramatična trilogija«, koja se započinje sa »Smrću Ivana Groznoga«.
U ovu školu može se nadalje pribrojiti Nikolaj Fed. Ščerbina (od god. 1821.—1869.), pjesnik Helade, i Lav Aleksand. Mej (od g. 1822.—1862.), koji se je iztakao razkošnim stihom prevodeći iz starinskih i većine evropskih jezika. Ujedno je on napisao divnu, historijsku dramu u stihovima, kojoj je nadpis »Pskovitjanka«.
Od pjesnika-prevoditeljâ vriedi iztaknuti Mihajla Larionovića Mihajlova (od god. 1826.—1865.) i Aleksjeja Nikolajevića Pleščejeva (rodjena godine 1825.).
Ima u Rusiji takodjer spisateljica i pjesnikinja, medju njima se iztiče opisivateljica ruske pokrajine Nadežda Dmitrijevna Hvoščinska (po mužu, Zajončkovska, književni joj je pseudonim: V. Krestovski, od g. 1825.—1890.), nadalje Julija Valerijanovna Žadovska (od g. 1825.—1884.) i Nadežda Stepanovna Sohanska (od g. 1825.—1889., pseudonim joj je bio Kohanovska).
Od najmladjih spisatelja uživaju osobitu slavu Vsevolod Mih. Garšin (od god. 1855.—1878.), pisac malih pripoviesti, punih psihologije i humanosti, i lirik Semen Jakovlj. Nadson (od god. 1862.—1887.). Težko bi bilo već sada govoriti ovdje o drugim mladim suvremenim piscima, koji još nisu dovršili svoje književne djelatnosti, a gdješto još nisu pokazali ili dotjerali svoje osobine s dovoljnom jasnoćom.
