niz spisa, koja rješavaju obširna religiozno-moralna pitanja (»U čemu stoji moja vjera«, »Evangjelje« i dr.). Neka njegova djela posljednjega doba (»Vlast tmine«, »Plodovi prosvjete«) vraćaju se opet na realno tlo, premda ga pisac promatra na svoje naočari, ili se pak gube u labirintu nejasnih maštanja, kao što pokazuje »Kreutzerova sonata«. Predjašnja njegova velika djela pribavila su mu ogromnu popularnost na Zapadu. Tolstoj je za života postao svjetskim piscem, a to je sudba, koja je riedko zapala ruskoga pisca. Očevidno, — da nije Tolstoj došao do golema auktoriteta kao umjetnik, za cielo bi njegov glas ostao nečuven, i na njega kao moralista ne bi se sviet toliko ni osvrtao, da je s ovim radom započeo svoju književnu djelatnost.
Ne manjim psihologom, doduše na osobitu području psihopatologije, na ime psihologom ludila i zločinstva, pokazao se je Fedor Mih. Dostojevski (od g. 1821.—1881.). On je počeo sa znamenitom pripoviešću »Biedni ljudi«, napisanom u duhu Gogoljevu; junak pripoviesti Makar Djevuškin i nije drugo nego razvoj Akakija Akakijevića u Gogoljevoj »Mantiji«. Poradi svoga drugovanja sa članovima kruga Petraševskoga godine 1848., kad su i u Rusiji tražili »revoluciju«, Dostojevski bi osudjen na smrtnu kaznu, ali pomilovan i poslan na robiju. Ova je kazna za vazda porušila zdravlje piščevo, zamračila njegov duh i podala mu napokon religiozno-mistični smjer, no ovdje je pribrao najbogatije psihologijske opazke o različnim prestupnicima. Resultatom ovih opažanja bijahu »Zapisci iz Mrtvoga doma«, koji su osnovali slavu piščevu. Sila je romana u analizi, koja se ovdje javlja u podpunosti umjetničke i realne istine. U drugim djelima autor često tjera značaj ljudî i dogadjajâ pod jaram predpostavljene svoje zadaće i cilja. Gorući zastupnik »Biednih ljudi«, »Poniženih i povriedjenih« (tako se zovu njegovi romani), jedan od najuzvišenijih humanista našega vieka, Dostojevski želi družtvenu reformu postići na taj način, da uzvisi unutrašnje dostojanstvo čovjeka. Njegova neka djela svezana su sa suvremenim dogadjajima, i zato bez komentara postaju sve manje i manje razumljiva. No u drugim velikim djelima njegovim, kao što su »Zločin i kazna«, »Idiot«,
