Stranica:Ruski pripovjedači (1894).djvu/38

Izvor: Wikizvor
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje
Ova stranica je potvrđena


U podpunu očaju napisa Turgenjev godine 1867. »Dim«, gdje iznosi porugljiv i porazan prigovor otcima i djeci, svim strankama i slojevima naobraženih ljudi, te u svim tendencijama ruskoga družtva vidi samo maglu, dim. Litvinov, glavni junak ovoga romana, odlučuje se na to, da se razstane sa svim širokim pitanjima i »obćom stvari« i da se podade skromnoj privatnoj djelatnosti. Istom godine 1876., pošto je Turgenjev imao opet priliku lično zagledati u ruski život, izdade svoj zadnji roman »Nov«, u kojem iznova izlazi svjetlije stanje.

U isto vrieme i uporedo s Turgenjevom prikazivao je u svojim djelima suvremeno družtvo Ivan Aleksandrović Gončarov (od god. 1812.—1891.), koga neki drže dubljim misliteljem čak od Turgenjeva. Gončarov je risao laganije nego Turgenjev, duže je izradjivao svoje tipe, pa dok je Turgenjev podao čitateljstvu nekoliko djela, Gončarov je još sjedio nad jednim. Tri su njegova glavna djela: »Obyknovennaja istorija« (javila se u »Suvremeniku« god. 1847.), »Oblomov« (u »Oteč. Zap.« godine 1858.) i »Obryv« (u »Vjestniku Evrope« godine 1868.), a razstavljena su desetgodišnjim razmakom po svojem postanju. U prvom romanu prikazuje nam zanesena mlada čovjeka, koji dolazi iz pokrajine u priestolnicu, i poslije nekoga protesta ulazi u uzke granice povriedjena činovničkoga života. U »Oblomovu« sastajemo lice, puno raznolikih interesa, s najčistijim i najplemenitijim čuvstvima; no u njega nema razvite volje, on ne umije živjeti i raditi, pa dolazi do pune apatije, do gubitka svake energije. To je dovršetak tipa »ljenivca«, kojega je prikazao Gogolj u Tentetnikovu. Oljga, tip paralelan Turgenjevljevoj Jeleni u »Predvečerju«, uzalud se trudi dozvati Oblomova k poslenosti, pa ga izmjenjuje energičnijom naturom Niemca Stolza (kao što i Jelena ujedinjuje svoju sudbu sa sudbinom Bugarina Insarova), Stolz daleko ustupa Oblomovu po razvoju i težnjama. Nad »Obryvom« (Odvala) radio je Gončarov duže nego nad drugim romanima, no nagli tečaj družtvenoga razvoja protekao je njegovo djelo, pa se je metoda Gončarovljeva u ovom slučaju pokazala nedostatnom. Prva čest romana ne odgovara kasnijim. Djelo je