Stranica:Ruski pripovjedači (1894).djvu/37

Izvor: Wikizvor
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje
Ova stranica je potvrđena


reforme i dr. Rusija je dugo stenjala, pa dobivši svježega uzduha sad je odahnula. Pokrenu se sva pitanja socijalno-političnoga života. Živjeli su kao u vrućici, pa kao u vremena revolucije naglo su prolazile faze razvoja jedna za drugom. Pred družtvom išla je književnost, ona je podavala formule tendenciji i težnjama, podavala im imena i iznosila tipe, koji su bili udešeni po značajevima u samom životu i po kojima su se nazivale ciele stranke. Glavni su pisci ovoga perioda — Turgenjev i Gogolj; ako pročitaš njihove romane po kronologijskom redu, moći ćeš proučiti povjest unutrašnjega razvoja ruskoga družtva u to vrieme.

Ivan Sergejević Turgenjev (od god. 1818.—1883.) počeo je svoju djelatnost godine 1845. i osnovao svoju slavu »Zapiscima lovčevim«, gdje pod oblikom lova pohadja različne »pomješčike« (vlastelu), iznosi svoja opažanja i u malim pripoviestima slika prirodu i ljude. Zatim dodje roman »Rudjin« (g. 1855.), u kojem prikazuje darovita čovjeka, puna plemenitih težnja, ali koji ne nalazi tla za svoju djelatnost i napokon polaže svoju glavu za tudju stvar na barikadama u Francuzkoj. Nekoliko godina iza toga javlja se »Plemićko gniezdo«, u kojem je glavni junak Lavrecki čovjek plemenite prirode, ali bude nadjačan, pa dobro uvidjajući svoju slabost ište silu i uspjeh u mladeži, koja poodrasta. U romanu iza toga, u »Predvečerju« (godine 1859.) već se javlja čas, kad treba da napokon izadju na pozornicu ljudi djela. Napeto se očekivao novi roman »Otci i djeca« (godine 1861.). Proces brzoga razvoja, koji se dogodi u družtvu, živo je odstranio predjašnje ideale, družtvene forme i pojmovi podvrgli su se strogoj kritici i pokazali se nezgodnima; no u isti mah podrovano je i svako štovanje autoriteta, koji se je osnivao na tradiciji; sve kulturno nasljedje predjašnjega doba priznato je za predsudu i počelo se progoniti. Bazarov, junak potonjega romana, sam se izdaje za »nihilista«. Ovaj naziv postade devizom mladeži, koja se povodila za Bazarovom po tendencioznom tumačenju kritika Pisareva i nadilazila svoga heroja u rezkosti, a ipak nemajući njegova znanja.