U isti mah izišao je sa svojim pripoviestima i komedijama jedan od najvećih ruskih prozaika Nikolaj Vas. Gogolj (od godine 1810.—1852.). Prije napominjani spisatelji prikazivali su u svojim djelima visoku naobrazbu ili više klase: Gogolj naprotiv iznosi pred čitatelja sve slojeve družtva i bičuje ih, u isto doba zabrinut za njihovo nizko moralno stanje. On daje maha i prostora svojemu neizporedivomu humoru, no sa skrblju prikazuje svoje tipe, te umije i u njih pokazati, što je obće ljudsko, hoteći time odvratiti čitatelja od očaja. Nezdravi uvjeti života — eto, što odvraća čovječju prirodu od pravoga puta; odstranite njih — pa će i ljudi biti drugačiji; i izpod pokvarene ljuske vidi se zdravo zrno. Takovo gledište osobito nahodimo u veličanstvenom romanu Gogoljevu »Mrtve duše«. Junak romana Čičikov prolazi unutrašnjom Rusijom i susreće se s raznim tipima i značajevima; djelo je ostalo nedovršeno. Gogolj je u svjetskoj književnosti jedan od najsilnijih predstavnika pečalnoga humora, i sam Dickens, kako veli neki kritik, samo je mladji brat Gogoljev. U pripoviestima riše Gogolj sa zanimljivom i nepridržanom veselošću narodni život maloruski. S njegovim komedijama, osobito s »Revizorom«, gdje bičuje suvremeno činovničtvo, slabo se što može porediti. Manira je u Gogolja čisto realistična, sve je do sitnicâ uzeto iz života, pa su za njime na tom putu pošli svi pozniji pripovjedači ruski. Gogolj se smatra glavom i samoniklim osnivačem u Rusiji tako zvane »obličiteljne literature«, koja odkriva nedostatke družtva, imajući pred očima idealne ciljeve, ciljeve njegova moralnoga preporoda.
U povodu revolucije na Zapadu pod konac četrdesetih godina, reakcija je u Rusiji postala silnija, pa je literatura pala u veća ograničenja. Turgenjev je poradi toplo napisana nekrologa Gogolju bio poslan na imanje svoje i predan nadzoru policije. Dostojevskoga su odpremili u Sibir poradi drugovanja sa kolom Petraševskoga, u kojem su se čitale socijalistične knjige. Tek krimska vojna proizvede promjenu u prilikama. Nastupi vrieme reformâ: oslobodjenje kmetovâ, sudbene reforme, izmjena cenzurnih pravila, pedagogijske
