Stranica:Ruski pripovjedači (1894).djvu/314

Izvor: Wikizvor
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje
Ova stranica je ispravljena


je čest nove ruske književnosti proniknuta duhom evangjeoskim, kako se vidi poimence u Dostojevskoga. Dostojevski je u svojem zadnjem romanu »Braća Karamazovi« nacrtao san religioznoga preporoda, koji se mnogo približava idealu Tolstoga.

Tolstojizam je jaka reakcija proti individualističnomu značaju naše kulture. U svim dielovima Evrope čuje se tužba savjesti, osjeća se kao neka tjeskoba savjesti poradi kulturnih prilika. Uza vas silni napredak znanosti u devetnaestom stoljeću vidimo ljude zavadjene, pod oružjem, u mržnji. Ovu opreku iznose pesimistični filozofi, pripovjedači, filantropi, reformatori i pjesnici. Pored toga opaža se svuda prevlast materijalnih interesa, silni napredak trgovine i obrta urodio je time, da kapital izrabljuje radnju, uvriežila se neobuzdana konkurencija, s koje je borba za obstanak svuda postala bješnja i nemilosrdnija. Vidimo u devetnaestom stoljeću novu vrst biede i nevolje: siromaštvo radnikâ. Odasvud se glasi težnja za pravednošću i nalazi svagdje odjeku. To razdražuje i zastrašuje; osjeća se konvulzivno trzanje dugo zadržane boli, ponos iskrene razjarenosti, fanatičan zanos nove vjere; ali se usred bratskih rieči ujedno razabira mrmor očajne mržnje, sliepo i surovo bjesnilo pohotâ. Zato svi ljudi, koji plemenitije osjećaju, pomišljaju na to, kako bi se ovomu nepravednomu stanju doskočilo, to je i Tolstoga ponukalo, da na osnovi staroga kršćanstva sagradi svoje teorije.

Tolstoj je umjetnik, pa je zato svoje misli, da ih sviet lakše razumije, zaodievao takodjer u pjesničko ruho. U početku osamdesetih godina stao je Tolstoj pisati svoje pučke pripoviesti i pučke drame. Iz ovih se djela dobiva dvostruk dojam: jedan je mrk, obasjan mutnim i nestalnim svjetlom, to je život, kakovim ga čini čovječje samoljublje; a drugi je prosinut nutarnjim svjetlom, to je život ljubavlju ogrijan i preobražen.

Prvu je stranu u potonje doba Tolstoj prikazao u karikaturnoj, grotesknoj cjelovitoj slici — u drami »Plodovi prosvjete« (Plody prosvêščenija, godine 1889.).

Ovdje vidimo družtvo, kako ga je kultura obrazovala, tipnu obitelj, koja bi prosta od težkoga rada mogla raditi za