Stranica:Ruski pripovjedači (1894).djvu/312

Izvor: Wikizvor
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje
Ova stranica je ispravljena


sredstvo, da se dva samoljubna bića zbliže u odanoj ljubavi i da ih ono upravo sa svojom izključivošću štiti od napasti njihove putenosti; nadalje je brak jedino opravdano i zakonito sredstvo za razplod života, to će reći, za nastavljenu težnju prema dobru, prema najvišemu idealu čistoće i ljubavi. Sama djeca, imajući neka prava prema materi, zapreka su razvoju putenosti, ona podaju priliku i ujedno su sredstvo za moralno usavršivanje, ako roditelji vide u djeci ljude, koji će zajedničko djelo nastaviti, a ne drže ih za nov izvor svojih materijalnih briga, koje bi im opravdavale samoljubivost, ako ih uzgajaju ne sebi za zabavu, nego za čistiji i požrtvovniji život.

Kako se vidi, Tolstoj u području bračne ljubavi osobito iztiče kršćanski ideal, a čini to zato, jer mu se je upravo ovdje najviši ideal činio osobito pomračenim i jer je držao, da će protivnici njegov najviši ideal pobijati najoštrije na ovom polju. I doista, absolutna je ljubav samo dalek cilj, za kojim može čovjek ići tekar onda, pošto se je oslobodio sviju drugih strasti. Podpuno izumrće samoljubnih strasti doista je ideal, koji Tolstoj izvodi iz zakona ljubavi. Ovaj se ideal može nazvati asketskim, jer zahtieva, da obuzdamo najmoćnije prirodne nagone, ali nije mističan, jer naprosto ište, da podvrgnemo samoljubno biće prirodnim uvjetima obće ljudske sreće. Ova askeza ide samo za tim, da skine s ljudî jaram strasti i navikâ, ne bi li bez smetanja mogli vršiti zapoviedi svoje savjesti i glasove svoga srca.

Upravo zato i pokazuje Tolstoj u razpravi »Zašto se ljudi omamljuju?« (Dlja čego ljudi odurmanivajutsja, god. 1890.) na sve one pogibelji, koje potječu odatle, što se danas sve više i više šire po narodima razdražena i omamna sredstva — virio, rakija, duhan. Tolstoj iztiče, koliko se zemlje i rada potrati za gojitbu vina i duhana, što bi se moglo upotrebiti za produkte kud i kamo koristnije, a uza to dokazuje Tolstoj, da vino i duhan zaglušuju glas savjesti u uživalacâ. Tolstoj osudjuje vino i duhan, jer misli, da bi valjalo djelatnost duha uzdržavati bez umjetnih sredstava.

Ovo su načela tolstojizma. Ona su se razvijala polagano,