Stranica:Ruski pripovjedači (1894).djvu/310

Izvor: Wikizvor
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje
Ova stranica je ispravljena


ne bi smjela i moralka doći do istoga zaključka? Na dnu naše sviesti žive nedostižni ideal, logična posljedica ljubavnoga zakona, po kojem sljedbenik Isusov teži za sve to višim ciljem, te bar može absolutnu vriednost kreposti cieniti.

Koju vriednost smijemo priznati strastvenoj ljubavi, ako je nerazrješivom vezom bračnom postala zakonita? U »Kreutzerovoj sonati« zove Tolstoj spolnu ljubav izriekom griehom, a u spisu »Putujte u svjetlu« veli Pamfilije po kršćanskom shvaćanju, da spolna ljubav nije nikakovo zlo, da ju kršćani dapače drže za »pozitivno dobro«. Ovo protuslovlje izlazi odatle, što Tolstoj u prvom slučaju stoji na stanovištu božanske, bezuvjetne istine, a drugiput na stanovištu čovječje i uvjetne.

Najveći je cilj po zakonu ljubavi — ujedinjenje ljudî, a to će se dogoditi istom onda, kad prestanu individualne strasti, u prvom redu »prva i najjača strast, spolna ljubav«. Ta spolna ljubav i nije ino, nego vidna forma individualne ljubavi, koja teži za podpunim posjedom pojedinih bića, forma one ljubavi, kojoj je priroda dala tajnovitu prednost, da radja život. Dok bude trajala ova ljubav, radjat će se pokoljenja, od kojih će napokon jedno izvršiti veliki zakon.

S idealnoga je gledišta ova ljubav slabost, — grieh, veli Tolstoj misleći na moralno usavršivanje; budući da je individualna i izključiva, ona je zapreka ujedinjenju sviju bića; nevinost, čistoća ostaje najvišim ciljem, idealom. Religije su postavile na njeno mjesto niže ideale, koji se mogu lašnje postići. Brak je jedan od tih nižih ideala, on jedan od najmoćnijih prirodnih nagona pretvara u koristno sredstvo za usavršivanje i olakšava, bar prema pojedinitomu biću, požrtvovnu ljubav, samopožrtvovanje; samo preko braka moći će se napokon ostvariti konačni ideal. Zato veli Pamfilije, da je spolna ljubav »pravo dobro«, ali uviek ostaje napašću i postaje zlim, ako ne ostane strogo u granicama. Napast se nahodi u samoljublju, koje lako pobudjuje spolna ljubav i koje nuka ljude, da u ljubavi traže samo osobno udovoljstvo. Ovomu će se zlu čovjek ukloniti, ako spolna ljubav ne zadaje ni drugoj osobi,