cama grada. Bombe i zrna zviždahu zrakom. Neprekidna pucnjava otimaše stanovnicima mir.
Tolstoj bijaše dionik sviju ovih pogibelji. Njegovo mjesto bijaše najopasnije, na četvrtom bedemu: nije bilo ure bez smrtne pogibelji za posadu. Pa ipak je pjesnik našao zgode za prvu sebastopoljsku pripoviest (Sebastopolj u decembru). Drugovi su ga ljubili i štovali, bio je valjan vojnik i dobar, veseo drug. Dok su se čete najviše patile, čitala je Rusija, sva u zanosu, pjesnički opis njihova junačtva u radnji jednoga od suborilacâ. I cara Nikolaja zanese djelo mladoga častnika, dapače on zapovjedi, da maknu ovoga darovitog vojnika s četvrtoga bedema i da paze na njegov život. Tolstoga u maju premjeste u Belbek i učine ga ondje zapovjednikom gorske baterije. I ovdje je Tolstoj dospio napisati »Sebastopolj u maju« i usred ratne buke dovršiti »Sječu šume« iz kaukazkih uspomena.
Dne 4. (16.) augusta 1855. vodio je svoju bateriju u kreševu kod Černe. Malo prije toga dodje u Krim barun Vrevski, donesavši Gorčakovu od cara poruku, da odmah sazove vieće i onda izvrši njegov zaključak. Bojno vieće odredi, da se pokuša pozicija saveznikâ na jugu i iztoku Sebastopolja razbiti pobočnom navalom. No general Faucher ponovno odbije ruske čete i osvoji obalu rieke Černe zajedno s mostom za ledjima Rusa. Nesretna epizoda u ovoj krvavoj bitci odlučno se dojmi sudbine mladoga Tolstoga. Zaveden krivo razumljenim nalogom vieća pokuša general Read, da učini Juriš na Fedjuhinske visove, te je s više vratolomnosti nego uvidjavnosti gonio svoje hrabre pukovnije u sigurnu smrt. Nekoliko dana iza toga pjevale su čete sebastopoljske pjesmu rugalicu o nerazumnom postupku svojih vodja, a po tiho se govorkalo, da ju je spjevao Tolstoj, glasno dakako nije ga smio nitko pomenuti. I doista Tolstoj bijaše sastavitelj. Pjesma nastade u taboru, slučajno, kao ideja cjeline. Častnici su baterije posjedali oko ognja, pa se porodi misao, da svatko štogod zapjeva. Svatko je morao po redu sastaviti po strofu. Ali im ne podje za rukom sklepati valjanu pjesmu, vriednu, da se zapamti. Drugi dan donese Tolstoj drugovima svoj sastavak. On ju pročita uz obće kli-
