ovrši smotru, te ga na po mrtva odnesu u zimnji dvorac. Njegov osobni liečnik nazva njegov postupak samoubistvom.
Lav je još prije sukoba molio, da bude premješten k onomu dielu vojske, koja je s Gorčakovom bila na Dunavu. Zimi godine 1853. bio je Tolstoj opet u Jasnoj Poljani, gdje su živjeli tetka, sva braća i prijatelj njihov Perfiljev. Istom poslije kratka boravka u zavičaju podje preko Bukarešta k dunavskoj vojsci. Uspjeh Gorčakovljevih četa bijaše neznatan. U prvim mjesecima godine 1853. uzalud, su se trudile, da potisnu Turke iz Kalafata s ove strane Dunava. A 4. novembra podje smjelomu Omer-paši za rukom, da se ustali na sjevernoj obali Dunava i da suzbije Ruse kod Oltenice. Medju ranjenim častnicima bijaše i Tolstoj.
Od konca aprila do jula g. 1854. bijahu ruske čete pod zidinama Silistrije. No hrabri Musa-paša i vješti pruski artilerist Grach odbiju sve navale Rusâ i prisile ruskoga vojskovodju, da uzmakne s vojskom preko Pruta. Od Silistrije dodje Tolstoj u Jassy, a odavle u Krim, u Sebastopolj. Sebastopolj bijaše najbolja pomorska utvrda na obalama Crnoga Mora, pa su se saveznici morali jedanaest mjeseca natezati s ruskom uztrajošću i hrabrošću, dok su presvojili ova vrata južne Rusije. 5. septembra počnu se saveznici ukrcavati. Ruskom je vojskom upravljao Menšikov. Da osujete navalu s morske strane, Rusi 23. septembra potope sve svoje brodove u luci. Dok su se saveznici borili, da se primaknu, okruži vješti obrstar Totleben tvrdjavu utvrdama i bedemima. Neprijatelji su neprestano pucali na tvrdjavu; pa istom kad su Rusi izgubili mnogo ljudi, bili lišeni hrane i vojska njihova već podpuno sustala, poslije strašna juriša 27. augusta g. 1855. budu Rusi napokon prisiljeni na predaju. Hrabrost i požrtvovnost ruske vojske, pomorske i kopnene, s čudom su priznavali i dušmani. Vojnici su neumorno izvršivali naloge Totlebenove; sve je radilo oko utvrdâ grada, svi stanovnici, zaneseni ljubavlju domovinskom, podpomagali su vojsku; djeca i žene takodjer nisu se izbavile; dapače kažnjenici, oslobodjeni tamnice, natjecali su se u požrtvovnoj pomoći. Nedjelje i mjesece lebdjela je smrt nad uli-
