Stranica:Ruski pripovjedači (1894).djvu/286

Izvor: Wikizvor
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje
Ova stranica je ispravljena


canje, zbor ju odpjeva veselo, i za čas bijaše u ustima sve posade sebastopoljske.

Počevši od 5. (17.) augusta trajale su navale gotovo bez prekida, tako da Rusi nisu imali vremena, da popravljaju razorene utvrde, pa se je već znatno umanjio i broj braniteljâ. Pošto je 25. augusta (5. septembra) grozan bombardement trajao vas dan i noć, poharao grdnu silu, 5000 Rusa na bedemima i u gradu usmrtio, započne se 28. augusta (8. septembra) upravo o podne glavni juriš. Ob noć se odluči sudbina strašne bitke. Što je još od ruskih utvrda bilo u rukama ruskim, zapovjedi Gorčakov, da se razprska u zrak.

Tolstoj je neprekidno bio kod vojske, pa je prošao sve muke obsade na svojem mjestu kao zapovjednik gorske baterije. Na dan odlučne bitke stajao je medju hrabrim braniteljima utvrdâ, a ob noć ode i Tolstoj s četama, koje su morale ostaviti grad. Zapovjednik artilerije Kryžanovski naloži Tolstomu, da iz izvješćâ artilerijskih častnika sviju bastija sastavi obćenit izvještaj, koji je onda odnio u glavni grad. On je na ime odmah poslije krvavih dogadjaja 28. augusta (8. septembra) kao kurir poslan u Petrograd. No prije nego se je kobna godina dovršila, on se zahvali. Odloži mač, da se prihvati — pera.

Svjetski dogadjaj duboko se dojmi Tolstoga. Ovdje je bilo ratovanje drugačije nego u Kaukazu, ovdje je vriedila inteligencija, koliko i hrabrost, ako ne i više, ovdje je on poslušnost, ljubav prema domovini, zanos našao u prostoga vojnika i u naobraženoga častnika. Pa ako je i ovdje zamietio lakomost, slavičnost i taštinu uz hrabrost i požrtvovnost, — ovdje je opreka, koju je pjesnik našao u Kaukazu, uzmakla pred zajedničkim predmetom zanosa: pred domovinom. Tolstoj opet prikazuje, što je vidio i doživio, na oko bez umjetničkih namjera. Ništa mu nije dobro, ništa zlo; on ne potiče na hrabrost crtajući junačka djela, ne odvraća od zla prikazujući grozotu; ljudi mu ne mogu biti ni zlotvori ni junaci u pripoviesti. Njegov je junak — istina. Tolstoj je odabrao tri momenta: vrieme razvoja — u »Sebastopolju u decembru«, vrieme preo-