družtvu. Samo ladanjskoga, seljačkoga života nije još zarazilo ovo obćenito raztvaranje. Ovomu jednostavnomu životu htio bi se vas podati i Levin, ali i to ne može. Tako mu preostaje samo vlastiti, individualni život. No taj je život igračka slučaja, Levin osjeća, da svaki časak može prekinuti nit njegova života i sreće njegove. Zato on i očajava. Egoistična svrha života čini mu se ništava, nemoguća, pa kad čuje od seljaka jednostavne rieči: »Valja misliti na Boga i živjeti za dušu«, njegova se duša do temelja uzbiba i prekali, te od onda se Levinu u duši započinje preobrat.
Odkako je izišao spis Tolstoga »U čemu je moja vjera?« (Vъ čemъ moja vêra?), znademo, da je u preobratu Levinovu izrečena autobiografska izpovied samoga pisca. Ovaj prekret od predjašnjega racionalizma k neposrednoj korelaciji s prirodom i božanstvom — takova je struja, koju su već prošli mnogi znameniti duhovi (na priliku Niemci Schopenhauer i Hartmann). Ova struja zabacuje kako empirizam, tako i »transcendentalni racionalizam«. U Levinu vidimo duševnu emancipaciju moderna Rusa, koji je dugo i dugo tražio i uvidio, kako je naš razum ograničen, te napokon u neposrednom čuvstvovanju našao put, koji vodi do sreće, nezavisne o svim vremenim i mjestnim oblicima — do sreće kršćanskoga srca, kršćanske čovječnosti. Isto tako je i Tolstoj dugo vremena govorio u skladu sa modernim racionalizmom i individualizmom, ali je po svojem srcu neprekidno obćio s prirodom, pa je iz nje razabrao bezsmrtnost duše i ideju božanstva. Ovaj razkol trajaše dugo, te nam njegova djela prikazuju različite faze njegova duševnoga života. Iz njih jednako probija racionalizmom nezadovoljena težnja naše epohe i javlja se u svojem početku prielaz od nevjerovanja, očaja, nemira i neprijateljstva k vjeri, nadi, izmirenju i ljubavi. To je izvor, iz kojega su potekli svi mnogobrojni teologijski, religiozno-moralni i popularni spisi L. Tolstoga u posljednje vrieme. Djelo »U čemu je moja vjera« ima najprije autobiografijski uvod, zatim dolazi drugi dio, u kojem izpitava vjeru Krstovu po tumačenju crkve, koncilâ i apostolâ. Treći je dio posvećen čistoj religiji Isusovoj. U če-
