umjetničkom mjerom. Ana, žena visoka činovnika, sâm je plamen, sâm žar. Pošla je za muža, koga nije nikada ljubila; pa kad se sretne sa sjajnim, ponosnim, ali hladnim i egoističnim grofom Vronskim, ona mu se sva predaje. Vronski nije lakomišljen Don Juan, koji želi Anu tek zavesti, nimalo, — i on ljubi Anu, ali neugasiva, porazna vatra njezine ljubavi napokon ga otudjuje, te mu bude uz nju neprijatno. Ona mu i onako svojim ljubomorom ogorčava užitak ljubavi svoje, on je slobodan, a ipak se ćuti obvezan. Pa kad mu se zatvore vrata onih krugova, u kojima je običavao sjati, i to zato, jer ne taji svojega nedopuštenog obćenja s Anom, tada nestane njegove stalnosti. No Ana ne može podnositi njegove hladnoće i ravnodušnosti, za nju i onako život nema interesa ni svrhe izvan ljubavi k Vronskomu, pa zato ona ovoma uvelomu životu dragovoljno učini kraj tim, što se svali pod kotače lokomotive. Čitatelj osjeća sve demonsko prokletstvo, koje pritiska ljubav Aninu i Vronskoga, premda ne možemo osjećati prave simpatije prema Aninu mužu. To je suhoparan, triezan birokrat, koji, bojeći se javnoga skandala, a donekle i iz ljubavi i smilovanja prema nesretnoj ženi, materi svoga sina, napokon odlučuje, da Anu pridrži u kući i trpi njenu svezu s Vronskim.
No ovo djelo imade u sebi i drugi roman, koji dovodi do čista, nešto prozaična braka. Junak ovoga drugog romana Konstantin Levin zapravo je središte ciele knjige. Levin je imućan vlastelin, koji gospodari na svojim imanjima, ali to ne može zasititi žedju njegove duše, u kojoj prekipljuju mučna čuvstva. Pa taj jednostavni, čestiti, sviestni, valjani Levin, koji uviek mjeri po razumu, dok drugi grabe i uživaju, kod svega bogatstva, mladosti i zdravlja nije sretan. On postigne najveću sreću, nježno biće Kitty, koju odavna ljubi, postane njegovom ženom i majkom njegove djece, — pa ipak njega podilaze misli o samoubistvu usred ove sreće i zatišja. S neobičnom vještinom pokazuje nam pisac, kako se Levin susreće s najrazličitijim sferama družtvenoga života i nigdje ne nalazi što traži, — na ime poštenje, zdušnost i iskrenost. Kolikogodj su ove slike umjerene i oprezne, ipak se nigdje ne laska ruskomu
