Stranica:Ruski pripovjedači (1894).djvu/249

Izvor: Wikizvor
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje
Ova stranica je ispravljena


ga rodjaci morali smjestiti u bolnicu sv. Nikole. Bolest je išla crescendo i u početku g. 1873. tako je već bio bolan, da nisu nikoga puštali k njemu u pohode. No malo po malo njegovo zdravlje krene na bolje. Kad je izišao iz bolnice, bolovao je samo od živčanih provala u noći. Smješten u liečionicu dra. Freja sasvim se oporavi ljeti godine 1873.

Svršivši gimnaziju godine 1874. priedje u viši zavod. U to se vrieme upoznade s krugom umjetnikâ, kao što su Rjepin, Jarošenko, Malyšev, pa je s njima drugovao do smrti. Ovo se družtvo duboko dojmilo Garšina, jer je u njega razvilo umjetnički ukus i pobudilo poimanje slikâ, a to mu je dobro došlo, kad je kasnije pisao svoje razprave o umjetničkim izložbama. Oko predmeta kurza bavio se samo toliko, koliko je trebalo, te se vas podao misli, da postane književnik. Pisao je mnogo, ali je sve, što bi napisao, uništavao, ne budući zadovoljan svojim radnjama. No godine 1876. odluči izaći na vidjelo, te naštampa malenu pripoviest, koje kasnije nije cienio, kao ni studijâ o umjetničkim izložbama, štono su izišle iza toga u »Novostima«, te je držao godinu 1877. početkom svojega književnoga rada.

U to se stanu zbivati poznati dogadjaji na Balkanu, započela se srbska vojna, rusko se družtvo silno uzbudilo, javili se zborovi za skupljanje prinosa, najzad se pomolili dobrovoljci. Garšin se jedva suzdržao, da ne podje s dobrovoljcima u pomoć Srbima, ali je bilo na njemu red, da se podvrgne obćoj vojnoj službi. Kad se je pojavio manifest o vojni s Turskom, nije mogao duže izdržati: ostavi prielazne izpite iz II. tečaja u III. i podje u vojsku zajedno s drugom Afanasjevom. U Kišenjevu stupi kao prost vojnik u 138. pješačku pukovniju i za jedan dan krene na put u Bugarsku.

Garšinu se desilo dva puta, da se sukobi sa Turcima. Prvi je put bio u nevelikom kreševu, poslije kojega je bila vojska poslana, da sabere i pokopa mrtvace. Tu medju mrtvim tjelesima nadje on živa vojnika svoje pukovnije, koji je četiri dana bio ostavljen na bojnom polju prebitih nogu bez jela i pila. Tim se slučajem poslužio Garšin u prvoj pripoviesti »Četyre