Stranica:Ruski pripovjedači (1894).djvu/250

Izvor: Wikizvor
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje
Ova stranica je ispravljena


dnja«, koju je započeo pisati već za vremena pohoda. Drugi put je bio Garšin u sukobu kod Ajaslara, koji je opisao u »Novostima«. U službenom izvješću o tom sukobu bilo je rečeno, da je dobrovoljac Garšin pokazao neobičan primjer hrabrosti, te da je ujedno ranjen u nogu.

Prevezen s drugim ranjenicima u Baku, Garšin je zatim 4. septembra bio smješten u Harkov, gdje je proveo vrieme oporavljanja, do konca decembra, u domu svoje majke. Došavši u Harkov, dovrši »Četyre dnja«, koje je započeo u Bugarskoj. Pripoviest izadje u žurnalu »Otečestvennyja Zapiski« u broju 10. godine 1877. i pobudi obću senzaciju ne samo svojim ratnim sadržajem, koji je tada zanimao rusko družtvo, nego i blistavim talentom pisca, kojega je odmah i publika i kritika priznala i ocienila.

Osokoljen ovim uspjehom i došavši u Petrograd dade se Garšin sa svim žarom na dopunu svoje naobrazbe čitajući i polazeći (pola godine) sveučilištna predavanja, a ujedno stane smišljati nova djela. Od god. 1878. do god. 1880. napisao je oviše pripoviesti (Očenь malenьkij romanъ, Proisšestvie, Trusъ, Vstrêča, Hudožniki, Attalea princeps, Nočь). Zdravlje mu je u to doba bilo dosta dobro, samo za ljetnih mjeseca mučile bi ga navale težke melankolije. No godine 1879. ne ostavi ga ni zimi ova melankolija, pa se s proljeća godine 1880. prometne u staru njegovu duševnu bolest. Bolest se pojavi tim, što je Garšin noću došao k grofu Loris-Melikovu, da ga uvjeri o potrebi »primirenja« i »obćenitoga oproštenja«. To je bilo odmah iza atentata na grofa Loris-Melikova. Grof primi Garšina, pa se je dugo razgovarao s njime. Melikov je postupao s njime kao sa bolestnikom i odpustio ga. Garšin ode iz Petrograda u Moskvu, pa se od onda počinju njegova skitanja bez cilja, to pješke to kolima, iz jedne gubernije u drugu, a u toj je prilici pohodio grofa Lava Tolstoga u Jasnoj poljani, i roditelje kritika Pisareva. On je to sve radio u podpunoj suludosti, dok to nisu obaznali njegovi rodjaci, stigli ga i odvezli u Harkov, gdje su ga predali u ludnicu. Probavivši ovdje nekoliko mjeseca, bio je Garšin prevezen u