Stranica:Ruski pripovjedači (1894).djvu/248

Izvor: Wikizvor
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje
Ova stranica je ispravljena


oprosti se s rodjacima gorko plačući, pa je trebalo mnogo truda, dok su ga odvratili od te misli.

Spoljašnji uvjeti Garšinova djetinjstva nisu bili baš najpovoljniji: još djetetom podnese mnogu muku, koja stiže samo riedke. To se duboko dojmi njegova značaja, pa on sam mnoge osobine svoga značaja tumači ovim pečalnim činjenicama svoga djetinjskoga vieka.

Čitati i pisati nauči se u petoj godini, pa uzme čitati sve knjige, koje su mu dopale ruku; tako je u »Suvremeniku« pročitao roman Černiševskoga »Čto dêlatь?« u osmoj godini. Kad je navršio devet godina, na ime god. 1864., odvede ga mati u Petrograd i upiše u prvi razred sedme petrogradske gimnazije (sada I. realke). Učio se krasno i ostavi najprijatnije uspomene u svojih učitelja i drugova. Garšin steče medju drugovima mnogo prijatelja, s kojima je do smrti iskreno prijateljevao. U gimnaziji je Garšin s vremenom pokazao osobitu ljubav k prirodnim znanostima, te bi se poimence ljeti vas predavao ovoj ljubavi hvatajući žabe, gušterice i kukce, pa sabirajući biljke.

I u gimnaziji nije Garšin prijatnije živio nego prije, tako je na pr. god. 1868., kad mu je bilo trinaest godina, morao sâm, bez pratioca otići iz Starobjeljska u Petrograd u gimnaziju. U ostalom od to doba poprave se njegove prilike, jer ga primi k sebi obitelj njegova druga V. N. Afanasjeva. Doskora s pomoću druga Latkina nadje pristanište u obitelji A. J. Gerda, kojoj je, kako je sam govorio, više nego ikomu dugovao svoj umni i moralni razvoj. Prelazeći u šesti razred bi primljen u pansion o državnom trošku.

U višim razredima gimnazije Garšin je sve više prianjao knjizi, dapače je s nekim drugovima osnovao družtvo za stvaranje knjižnice: članskim prinosima i dobrovoljnim poklonima sabirali su svakojake knjige, pa ih i sami uvezivali. Ujedno je Garšin počeo i pisati u djačke rukopisne listove.

Pod kraj godine 1872., kad je Garšin bio već u sedmom razredu, prvi put ga snadje duševna bolest, koja ga je kasnije survala u mogilu, a bolest se već onda pogorša tako, da su