I.
U najmladjem pjesničkom naraštaju ruskoga naroda iztiču se kao dvie sjajne zviezde, koje su prerano presjale: Garšin i Nadson, dva najsimpatičnija pojava novije književnosti ruske. Premda je prvi bio pripovjedač, a drugi pjesnik, ipak se njihovi likovi spajaju u cjelinu, jer su im ne samo slične sudbine, nego i njihove duše srodne. Svojim nepodmitnim poštenjem, kristalnom iskrenošću i samotvornošću oni su najveća dika pjesničkomu pokoljenju, sred kojega su se javili.
Garšin se rodio 2. februara g. 1855. u ekaterinoslavskoj guberniji, u bahmutskom okružju, na imanju svoje bake A. S, Akimove. Otac mu bijaše mali posjednik u vojnoj službi. Zato je Garšin od malih nogu mnogo putovao, prebivao u najrazličnijim krajevima Rusije. Ladanje ekaterinoslavske gubernije, Harkov, Starobjeljsk, Petrograd, Petrozavodsk, — svi su ostavili različne uspomene u Garšinovoj duši. Već od prvih godina svoga života pokazivao je mnoga svojstva, koja su ga karakterisala i u zrelo doba: bio je dobar, mekan, krotak, svima mio, i željan putovanja. Naslušavši se u otčevu domu pripoviestî pohodima i vojnama, kad su mu bile četiri godine, rieši se, da podje na vojnu, pridruži se četi vojnika,
