Stranica:Ruski pripovjedači (1894).djvu/241

Izvor: Wikizvor
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje
Ova stranica je ispravljena


samo oči«. Samo za ove djevojke sastavi »Kratku povjest Rusije«, napisavši ju po raznim vrelima i dovedavši do Petra I.

U isto doba, kako svjedoči rukopisna ostavina, pisao je o Beccariji pobijajući mnoge njegove ideje o pravu. A proučavao je i druge pisce, osobito one, koji su pisali o administraciji. Napokon već ovdje poče izradjivati »Gubernijske nacrte«, koji su mu pribavili u tili čas slavno ime po svoj Rusiji.

U novembru godine 1855. bi dopušteno Saltvkovu, da izadje iz Vjatke, te bi pridieljen ministarstvu unutrašnjih poslova u Petrogradu. Tako se svrši gotovo osamgodišnji »izgon«, ali se je on s neveselim srcem povraćao u Petrograd, jer se je bojao raznih pogibelji. Osim toga privikao se udaljenomu kraju, njegovu piesku i njegovim šumama, a nada sve njegovu čovjeku prostodušnomu i smjernomu, nešto poklopljenomu. Uza to kao da se već počeo pribojavati za svoje sile. No već godine 1856. vidimo ga usred radnje, u »Ruskom Vjestniku« javljaju se »Gubernijski nacrti«. Iste se godine oženi, pa je trebalo da uredi dom. U svojoj službi izradio je veliko izvješće o policiji, razpravio pitanja o centralizaciji braneći decentralizaciju i samostalnost »zemstva«, a uz put je iztakao potrebu, da se podpuno preuredi gubernijska i okružna administracija. Bio je to u ono doba silan koračaj.

God. 1858. postade vicegubernatorom za Rjazanj, g. 1860. u istom svojstvu ode u Tver, gdje je često morao vršiti i službu gubernatorsku. Uza vas naporni rad u uredu radio je i na književnom polju. G. 1857. dovrši »Gubernijske nacrte«, te iste godine objelodani još neke radnje, kojih nije uvrstio u podpuno izdanje svojih djela. Godine 1858. i 1859. piše Saltykov u »Suvremeniku«, u »Biblioteci za čitanje«, u »Ateneju« i u »Moskovskom Vjestniku«. Gotovo svi ovi članci uvršteni su kasnije medju »Nevine pripoviesti«. Od g. 1860. postaje on stalan suradnik »Suvremenika«. U drugim izdanjima javljaju se samo neke njegove scene i pripoviesti u »Vremenu« 1862. godine, te nekoliko novinskih studija u »Moskovskim Vjedomostima«. Prvo je preštampano u »Satirama u prozi«, a drugo je ostalo na žalost do danas nepreštampano. One raz-