zimi bijaše prava muka obastati u tiesnoj sobi. Ovaj se je postupak osvetio Saltykovu, jer je kasnije vazda pobolievao. Uza to su djeca i slabo jela. Sve se je čuvalo — za goste.
Moralna strana ovoga uzgoja bijaše još gora od fizične. Mati i otac postojano su se prepirali. Znajući, da je slabiji od matere, otac se je tek osipao na nju nemoćnim grožnjama i priekorima. Djeca su bila nehotični svjedoci ovoga natezanja, razumievala nisu ničega, tek opažahu, da je sila u matere. Saltykov je govorio, da se i otac i mati nisu brinuli oko njih, te da nije izkusio roditeljske laske. Svoje su ljubimce izmedju djece na svoj način i mazili, pa je baš to ljutilo ostalu djecu, koja nisu bila sretna, da budu — ljubimci.
Saltykov se je često žalio, što u djetinjstvu nije imao prilike, da dodje u neposrednu i živu svezu s prirodom, s njenom toplinom i svjetlom, što čovjeku daje ugodnu poputnicu za vas život. Samo kad bi djeca putovala u Moskvu ili na koje drugo imanje, imala sa prilike, da zavire u prirodu, inače je oko njih bilo vazda tamno i tiho. Saltykov je zato i poznavao prirodu slabo, pa i nije nikad postao majstorom u pejsažu, kakovi bijahu Turgenjev, Lermontov, Aksakov i dr. Pa i sama okolica njegova imanja, ravna i jednolična, nije mogla bog zna kakovih dojmova podati dječaku. Ljeti je zrak bio vas okužen mijazmima, žive vode bilo je veoma malo.
Ipak su dvie okolnosti došle u prilog Saltykovu: jedno, što je živio odjelito i pod manjim nadzorom, pa je zato više razmišljao i naučio se samostalnosti, počeo vjerovati u se i u svoje sile. U kući je bilo malo knjigâ, pa se držao onih učevnih knjiga, koje su ostale iza starije braće. Osobito ga se dojmi evangjelje. I to je druga okolnost, koja utisnu dubok trag u njegovoj duši: on se sjećaše evangjelja kao životvorne luče, koja mu je nenadano probila u život i osvietlila mu dušu razagnavši okolni mrak. Bilo mu je već oko devet godina, kad se je upoznao s evangjeljem. Ono ga zbliži s patnicima, koje je vidio kraj sebe, sljubi ga s potištenim kmetom.
Prvim njegovim učiteljem bješe kmetski čovjek, slikar Pavao. Bilo mu je tada sedam godina. G. 1834. izadje iz mo-
