Stranica:Ruski pripovjedači (1894).djvu/236

Izvor: Wikizvor
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje
Ova stranica je ispravljena


cali tako podpunom značajnošću i tako častno ostavili pozornicu života, kao on.

On se je rodio 15. januara god. 1826. u selu Spas-Uglu, u Tverskoj guberniji. Njegovi roditelji bijahu dosta imućni vlasteoski posjednici. Majka mu bijaše trgovačka kći. Uzgoj plemićke djece bijaše u ono doba dosta šablonski, djeca su se daleko od roditeljske sobe povjeravala do desete godine najprije pestinjama, a onda domaćim učiteljima, koji su potjecali neriedko iz kmetskih slojeva. Kasnije su djecu pošiljali u kojekakove zavode ili pansione. Ovakav način nije bio racionalan, a najmanje u kući Saltykovâ, domaća vlada bijaše u njih dosta surova poradi kmetskih prilika, otac bijaše bez značaja, te je bio u svemu podvrgnut praktičnoj i radinoj materi, koja je medjutim mislila samo na gospodarstvo. Mali je Saltykov često gledao nepravde i u kući i prema kmetovima, pa je to pritiskivalo njegovu osjetljivu mladu dušu, no uza sve to njegova darovita priroda nije se slomila, nego se naprotiv prekali i osili, da uzmogne kasnije s tim snažnije razkriliti krila nad čovječjom nepravdom u obće. Djetinjstvo pjesnikovo ne obiluje svietlim uspomenama.

»Pošehonijska starina«, imajući nesumnjivo autobiografijsku vriednost, napunjena je najtamnijim bojama i daje nam dosta točnu sliku piščeva života do desete godine. Pjesnik je rastao i učio se odjelito od starije braće, koja su već bila u zavodima, ali se on sjećao i njihova djetinjstva, te je izkusio (i ako u manjoj mjeri) istu uzgojnu metodu, u kojoj su tjelesne kazne bile najglavnijom polugom pedagogičkom. Guvernanti i guvernantke tukli su djecu do nemila, a roditelji bi to gledali ravnodušno, majka je dapače pooštravala kazne; ona je bila najviša instancija. Zato se Saltykov veoma nerado opominjaše djetinjstva, no nikada ne bi nikoga lično poradi toga biedio, već je tvrdio, da je vas poredak prilikâ bio takov. Djeca redovno nisu smjela ulaziti u sobe svietle i prostrane, koje su bile lih za paradu, nego su se tiesnila u uzkoj sobici za školu danju, a noću u maloj izbi, u kojoj je sve postelja bila do postelje. Ljeti bi bar odahnuli u svježem zraku, no