Rusi prestali razumievati pisca, koji je vazda iskao za njih ideale i slike... No prejaka je bila potreba stvaranja u njega, da bi se za uviek okanio pera.
Godine 1863. zajedno s Viardotovima priedje iz Pariza u Baden-Baden; u to je vrieme politična i moralna atmosfera Napoleonova cezarizma bila već veoma tegotna. U Badenu, u jednoj od najzgodnijih dolinica, u Thiergarten-aleji, nahodila se villa Viardot, usred vrta, koji je izlazio na park, okružena s jedne strane Saderbergom, obraslim u jelovu šumu, a s druge strane — sočnim, baršunastim livadama. Jednu od ovih livada, koje su pripadale parku Viardotovih, kupi Turgenjev i godine 1865. počne na njoj graditi kuću u slogu Ljudevita XIII., s visokim krovom, s mansardama i dugim, strojnim dimnjacima. Iznutra je kuća bila uredjena u istom slogu, a oko nje bio je malen vrt sa starim sjenatim voćnjakom i s raznim novijim ukrasima, — sa sjenicama, kioskima, busenima i fontanom. Ovaj je vrt natapala voda iz vrela, te je bio živicom odieljen od Viardotova parka. Turgenjev se preseli u ovu kuću god. 1866., te je ovdje živio do polovine 1870. god. Ovdje su ga pohadjali berlinski drugovi: Bodenstedt, Ad. Menzel, Paul Heyse, Ernst Dohm, Paul Lindau, Julijan Schmidt, koji je od prvoga časa zavolio Turgenjeva i u svojim ga književnim slikama nazvao najveličanstvenijom pjesničkom silom našega vremena, te Ludwig Pietsch, poznati ilustrator, koji je štampao u to vrieme zanimljive podatke o Turgenjevu.
Ovih godina bio je dom gospodje Viardotovke viša škola pjevanja, kamo su se iz sviju strana sabirale mlade darovite pjevačice, da se okoriste predavanjem znamenite umjetnice. Izkusna predavačica davala je svojim učenicama sviju narodnosti prilike, da pokušaju sile i u dramatičnom prikazivanju. Trebalo je manjih drama, u kojima će gotovo sve role prikazivati mlade djevojke: za tu je svrhu Turgenjev, koji je vazda silno ljubio glazbu, napisao najprije malen vaudevile »L'auberg ou le grand sanglier«, a zatim tri vesele, fantastične glazbene priče »L'Ogre, conte de fée«, »Cracquemiche, le dernier des sorciers« i »Trop de femmes«, pune živa humora,
