Stranica:Ruski pripovjedači (1894).djvu/190

Izvor: Wikizvor
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje
Ova stranica je potvrđena


izišao, opet je tvrdio, da je Turgenjev po njegovu savjetu unio u figuru Bazarova sitne crte, bez kojih bi se ona prevratila na korist nihilizma, te bi pusti, zlobni, grubi studiosus medicinae izišao visokim idealom za mlado pokoljenje. Mladež sa svoje strane nemilo udaraše na Turgenjeva, nazivaše ga čovjekom, za koga je držala još nedavno, da je rušitelj kmetskoga prava. Ruski djaci u Heidelbergu zahtievali su od pisca dapače, da se izjavi o smislu i cilju romana. Turgenjev navlaš ode u Heidelberg, te pred hrpom svojih obtužitelja izjavi misli, koje je kasnije i štampao. Ovaj je roman donekle uzrokom, da se je Turgenjev razišao s Hercenom, koji je Turgenjeva ožalostio rezkim odzivom. Turgenjev je zamolio litografa Levickoga, da uništi slike, koje su ga prikazivale zajedno s Hercenom. Tako su se oni zavadili. God. 1863. pobudilo se u senatu pitanje o »prestupnom odnošaju Turgenjeva s Hercenom«. Zastupnici Turgenjeva bili su njegovi petrogradski drugovi, a na čelu im opet grof A. K. Tolstoj. Turgenjev je objasnio, da je u početku zime godine 1862. izmienio nekoliko pisama s Hercenom i s njim se razkrstio.

Još ranije razidje se Turgenjev gotovo za vas život s Nekrasovom, s kojim je prije prijateljevao. Još u prvoj knjizi »Suvremenika« god. 1860. bila je njegova studija »Hamlet i Don Quijote«, no pripoviest »U predvečerje« pojavila se već u »Ruskom Vjestniku«. U »Suvremeniku« mjeseca marta pisao je Dobroljubov, da se ova pripoviest ne doimlje publike, dapače da se gdješto prima neprijatno. U bljedoći junaka Insarova nalazio je Dobroljubov glavnu umjetničku pogrješku novele.

Mnogi su se žalili na list, što je hvalio Turgenjeva, dok je u njemu štampao svoja djela. No na to odvrati »Suvremenik«, da posljednja djela Turgenjevljeva ne odgovaraju njegovim nazorima. Napokon u trećoj knjizi žurnala g. 1862. napiše Antonović oštru kritiku o romanu »Otci i djeca«.

Sve ove i mnoge druge neprijatnosti tako su se težko dojmile Turgenjeva, da je ozbiljno pomišljao odreći se književnoga rada. Tomu je stanju dao izraza u lirskom odlomku »Dosta!« (Dovoljno) god. 1864. Njega je mučilo, što su novi