Stranica:Ruski pripovjedači (1894).djvu/185

Izvor: Wikizvor
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje
Ova stranica je ispravljena

njegove, pa saznavši za slučaj umole otca, da primi Turgenjeva u svoj stan. Ovdje je proveo dvie tri nedjelje i napisao »Mumu«. Družtva se ovaj arest nije silno dojmio, ono ga je držalo zabavnim, dapače mnogi su se šalili na pjesnikov račun. Petrogradsko je družtvo bilo još sasvim ravnodušno prema književnosti. Poslije neugodnosti, koju je Turgenjev izkusio iza Gogolja, dugo su se vremena bojali njegovo ime spominjati u štampi, pa su ga nazivali »poznatim piscem«...

Oslobodivši se od aresta, bi Turgenjev poslan na svoje imanje Spasko — »bez prava izlaziti«, ali ga to nije smetalo, da nekoliko puta za progona pohodi Moskvu. Ovaj je progon trajao do konca god. 1852. Nastojanjem grofa A. K. Tolstoga, poznatoga pjesnika, i gospodje Smirnovke dokopa se Turgenjev podpune slobode, koju upotrebi, da što prije ode za granicu.

Za progona na imanju Turgenjev je u onoj samoći prionuo raditi. Bavio se lovom i velikom svojom bibliotekom, punom djelâ o povjesti, filozofiji i književnosti, u starim i novim jezicima. K svojoj knjižnici pridruži i knjige Bjelinskoga, koje je kupio poslije smrti njegove. Boravak na ladanju, kako veli Turgenjev, zbližio ga je s takovim stranama ruskoga života, kojih inače ne bi saznao; nema sumnje, u to se doba njegov talent okriepio i razvio. Na ladanju je napisao »Dva prijatelja« i »Zatišje«, započeo komediju »Mjesec na ladanju« i napisao neke studije (o Aksakovu i Tjutčevu). Ova su djela izišla u »Suvremeniku« od god. 1854.—1855., a u četvrtoj knjizi »Oteč. Zapisaka« godine 1855. javi se nova pripoviest »Jakov Pasynkov«, izadje studija o »Slavuljima«, a u »Suvremeniku« pripoviest »Gostionica« (Postojalyj dvoriъ) i »Dvie rieči o Granovskom«.

U »Lovčevim zapiscima« iznosi nam Turgenjev tipe vlastele, koji su ili srodni s Hercenovim Beljtovom ili pripadaju kojoj drugoj originalni joj vrsti »izlišnih« ljudi. Med ju prve idu Karatajev, Radilov i nada sve slavni »Hamlet ščigrovskoga okružja«. Ovaj moderni pokrajinski Hamlet napunio je svoju glavu Hegelovom naukom, ali se nasuka na njenu transcendentalizmu. Absolutnost, život u užem krugu sasvim ga je odvojio od