Stranica:Ruski pripovjedači (1894).djvu/186

Izvor: Wikizvor
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje
Ova stranica je ispravljena


realnoga života, pa kako je u jezgri sasvim običan čovjek, otela mu je filozofija i ono malo samostalnoga mišljenja, koje se nahodi u svakoga prirodnog čovjeka. Osim strašne megalomanije i bolestne samoljubivosti nema za njega drugih pokretala. Državna mu služba zadaje glavobolju, pa se s njom razstaje. I književničtvo mu ne ide za rukom, pa završuje s tim, da se smuca o stjenama pokrajinskih salona zadovoljan, što je lako došao na glas skeptična domišljana. — Junak pripoviesti »Dva prijatelja« neki je Vjazovnin, čovjek prosječne ruke, koji se užasno dugočasi. Nije puno znatniji ni Veretjev u »Zatišju«: on je ognjevit, darovit, podsjeća nas nešto Pečorina, ali on dovršuje s golim frazama o svojoj neradinosti i nedaći. On začara žensko biće svojom inteligencijom i prividnim bogatstvom duševnih darova, no ona se prevari u njemu — on ju napušta i odlazi. On je preteča Rudjinu.

U poetičnom »Dnevniku suvišnoga čovjeka« (god. 1855.) označen je značajni tip samim obćenitim imenom; »Jakov Pasynkov« ide medju značajeve, kojima je snaga u neposrednom moralnom utjecaju čiste, idealne osobnosti: on je »posljednji romantik«, zadnji Mohikanac iz predjašnjega doba.

God. 1855. podje Turgenjev opet u tudjinu. Još g. 1845. upoznao se u Petrogradu sa znamenitom u ono doba umjetnicom Paulinom Viardot-Garcia, pa je od to doba do smrti ostao u najbližoj svezi s njenom obitelju. Turgenjev je ostao neženja, te je s ovom obitelju i za nju proživio polovicu svoga života. Njegova majka pravo je govorila, da je on »jednoljubiv«, t. j. da ide medju ljude, koji mogu samo jedared ljubiti istinski, duboko, požrtvovno, te vas život ostaju vjerni prvoj svojoj ljubavi. S Viardotovom obitelju Turgenjev je prošao svu Evropu, živući najviše u Parizu i u Baden-Badenu, a samo na mahove dolazio bi na kratko vrieme u Petrograd i na svoje imanje. Upoznavši se dobro sa životom različnih razreda ruskoga družtva i sa životom najvećih kulturnih gradova Evrope Turgenjev je u nekoliko godina bio veoma plodan. U drugoj polovini petdesetih godina javili su se biseri njegova stvaranja: god. 1856. »Rudjin« i »Faust«, god. 1858. »Asja«,