bjeći iz Petrograda, ali kamo? Da se vrati bez uspjeha doma, u Malorusiju, na to samoljubivi mladić nije mogao ni pomisliti. Još u Nježinu sanjao je Gogolj o tom, da ode za granicu, pa dobivši nešto novca od majke, sjedne u ladju i ode u Lübbeck.
Poslije dva mjeseca vrati se u Petrograd stideći se svoga jogunluka i rieši se, da muževno nastavi borbu za obstanak. Godine 1830. nasmije mu se sreća. U »Oteč. zapiscima« javi se njegova pripoviest »Basavrjukъ«, a do skora dobi skromno mjesto pomoćnika u odsjeku »udjela« (lenâ). Davna mu se želja izpuni, dobio je javno mjesto, ali koliko razlike medju maštom i istinom! On je sanjao, da će koristiti cieloj državi, širiti istinu i dobro, triebiti laž i varku, a kad tamo, morade prepisivati kojekakve dosadne papire. Doskora mu dodijala služba, pa stane izostajati iz ureda. Za godinu dana predlože mu, da ostavi službu, a on ih posluša: zaokupile ga književne osnove. God. 1830. i 1831. objelodani u časopisima nekoliko svojih radova. Usred petrogradskoga života njegove su misli nehotice letjele u rodnu Malorusiju, svake nedjelje sastajali bi se drugovi iz Nježina i govorili o svojoj dragoj Ukrajini, pjevali maloruske pjesme, gostili se maloruskim jelima, sjećali se svojih djačkih pustolovina i svojih boravaka na ladanju.
Škripljiva vrata, glineni podovi, nizke sobe, osvietljene lojanicom u starinskom sviećnjaku, zelenom pliesni pokriti krovovi, visoki dubovi, djevičanske gustare trešanjâ i brekovâ, draguljna mora šljiva, razkošni ljetni dnevi, maštovite večeri, jasne zimske noći — sve te poznate slike iznova uzkrsnuše u njegovoj mašti i preliše se u njegova djela.
U početku godine 1831. upoznade se Gogolj sa Žukov- skim, koji ga primi s običnom dobrotom i preporuči Pletnevu. Pletnev ga ponuka, da objelodani svezak svojih pripoviesti, pa da mu pomogne, učini ga za učitelja povjesti u »Patriotskom institutu« i pribavi mu instrukcije u nekih plemićkih obitelji. U kolo književnikâ udje Gogolj god. 1832. izdavši u nekom almanaku svoju glasovitu pripoviest o prepirci Ivana Ivanovića s Ivanom Nikiforovićem.
S Puškinom se upoznao Gogolj godine 1831. Preko njega
