Prijeđi na sadržaj

Stranica:Ruski pripovjedači (1894).djvu/133

Izvor: Wikizvor
Ova stranica je ispravljena

sebe, izčezavaju u Tolstoga od početka šestdesetih godina. Tolstoj počinje osjećati, da se priroda različito doima ljudi, jedne zanosi ljepotom, a druge veličanstvom, jedni ju ljube više sa čuvstvom, a drugi s umom. Tolstoj pripada od sada medju druge. To je prvi znamen one duboke promjene, koja se dogodi u filozofiji piščevoj. Prije nego se Tolstoj znevjerio umjetnosti u obće, počeo se iznevjerivati jednoj njenoj grani.

Prvi je po vriednosti pejsažist ruski Turgenjev, Ni u koga ne zapada prirodnih opisa tako važna zadaća, ni u koga ne odlikuju se oni tolikom raznolikošću, takovom životnošću, takovim savršenstvom oblika. Sve se je sjedinilo, da Turgenjev postane majstorom opisnoga genre-a. Sljubivši se od mladih dana s velikoruskim ladanjem, on se rano upoznade s prirodom savršenijom, bogatijom i snažnijom; prvo putovanje po Njemačkoj, Švicarskoj i Italiji bilo je za njega, što jug Rusije za Puškina, a Kaukaz za Lermontova. I u tom širem horizontu pejsaža vidi se zapadnik Turgenjev. Ipak iz njegovih djela rječito govori njegova goruća ljubav k rodnoj zemlji, k prirodi zavičajnoj, kako se to najvećma opaža u »Dnevniku suvišnoga čovjeka«. Tu se osjeća »ljubav, vjerna do smrti«. U tom dubokom shvaćanju prirode pomagala ga je njegova ljubav k lovu, ona ga je i zbližila s prirodom. No on gleda na prirodu kao umjetnik i vidi tonove bojâ, kojih svjetina i ne vidi. To svjedoče i njegove pjesme, koje se odlikuju upravo bogatim pejsažem.

U »Lovčevim zapiscima« razlievaju se opisi prirode širokim valom, sad nahodimo nacrt, sad opet akvarel, a drugda pravu uljenu sliku s najdivnijim koloritom. Uz njih se prislanjaju opisi u »Tri susreta« i u »Pohodu u Poljesje«. Potonja pripoviest stoji na medji dvaju perioda u životu i radu J. Turgenjeva, k nasladi prirode ovdje se prvi put pridružuje neugodna upoznaja njezina nemara i ravnodušnosti, kako to s najboljom jasnoćom i silom nalazimo izraženo četvrt vieka kasnije u »Pjesmama u prozi«.

U romanima i u pripoviestima njegovim nahode se opisi prirode razmjerno riedko, a još rjedje su samostalni. Kadikad