Prijeđi na sadržaj

Stranica:Ruski pripovjedači (1894).djvu/123

Izvor: Wikizvor
Ova stranica je ispravljena

te su njegovi članovi strogo kažnjeni. U kolu ovih »Petraševaca« (vodja im se zvao Petraševski) nalazili su se mnogi korifeji književnosti petdesetih do osamdesetih godina. Spominjemo samo Dostojevskoga i Pleščejeva. To je bila ruska jeka februarske revolucije, koju su predvidjali trezniji ljudi, kao Bjelinski i Hercen. Žalostni svršetak ove »jeke« morao je otriezniti i idealiste.

Poslije visoke plime nadodje u početku petdestih godina silovita osjeka i reakcija. Poslije velikih nadâ banu razočaranje. Mjesto reforme nametnut je družtvu umjetan patriotizam, koji je našao oduška ponajprije u krimskom ratu (od god. 1853.—1856.). Ali na toj klisuri razbile su se i materijalne i moralne sile Rusije. Premda je ruska vojska u ratu izniela slavnih epizoda svoga junačtva, ipak su Rusi poslije rata uvidjeli svoju političku nezrelost, odkrili nutarnje štete. I tako poče družtvo bez pomilovanja koriti samo sebe.

Književnost mu je vjerno zrcalo, u njoj prevlada smjer odkrivanja i obtuživanja, ne uviek realističan u obliku, ali uviek u tendenciji. Pod konac petdesetih godina javlja se opet družtveni pokret, kojemu na čelu stoji čovjekoljubivi car Aleksandar II. Počinje se nova politična era. Od sada vlada i javno mnienje idu uporedo i rade uzajmice. To je nešto novo.

Družtvo iznenada i silovito počne obarati zapreku, koja mu nije dala, da se upoznade s pravom vriednošću sviju uredaba državnoga života. Ljudi se stanu zanositi liberalnim uredbama Zapada i uzmu štovati, što je do jučer vriedilo za prevratničko ludilo, pa tako počnu zabacivati autoritet i predaju. Svi su uvidjeli, da su grozni resultati i ukorienjene štete vladavine Nikolajeve bile u najužoj svezi sa sustavom »viših gledišta« i da je razsulo vojske, uprave, narodnoga blagostanja i financijâ prirodnom posljedicom onoga vladavinskog sustava, komu je bila prva zadaća ugušivati javno mnienje.

Caru Aleksandru II. valjalo je mnogo popraviti, a još više stvoriti. Prvo mu je djelo, što je dao neku slobodu štampi i javnomu mnienju. To se dogodi u doba, kad se je samo javno