Stranica:Ruski pripovjedači (1894).djvu/110

Izvor: Wikizvor
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje
Ova stranica je ispravljena


ideja? U nas nema temeljitosti, metode, logike, silogizma zapadnoga. ..... Prema svomu namještaju izmedju Iztoka i Zapada morali bismo u sebi spajati oba velika početka spoznaje: maštu i razbor. Ali u istinu mogao bi misliti, da obći zakon čovječanstva nije pisan za nas. Putnici života, mi ne dadosmo životu ništa, ne stekosmo ništa od njega, ne pridasmo masi idejâ u čovječanstvu ni jedne svoje ideje ...« Zatim Čajadajev prelazi na tečaj historijskoga razvoja ruskoga prema zapadnomu, govori o značenju kršćanske vjere u zapadnom svietu i o njezinu razvoju, pa završuje pismo s preporukom preporoda, kojemu se ruski život imade podvrći u duhu zapadne kršćanske, poimence katoličke ideje.

Čajadajev nije pisao iz mržnje ili povriedjene taštine, nego u najtoplijoj ljubavi k domovini. Toga nisu uvidjali, te »patrioti« udri grditi. Čajadajevljev je list poricao, što je Nikolajev sustav tvrdio: narodnost. Službeno stanovište nije trpjelo ovakove propagande, tadašnje prilike štampe nisu dopuštale diskusije. Nedostatci ovoga pisma bili su očiti, ali kritika, znanstven odgovor ne bijaše moguć. Vlada Čajadajeva proglasi — ludom i zatvori ga. Kasnije se on preseli u Pariz. Njegova je krajnost bila prirodna reakcija proti skrajnjemu poljepšavanju Nikolajeva sustava, proti ideji »službene narodnosti«, kako ju zove Pypin. Katoličku crtu njegovu treba da tražimo u istom vrelu, kao i u Schlegela i Stolberga, na ime u onoj potrazi religioznih ideala. Medjutim u njegovoj propagandi nije važna strana pozitivna, nego negativna, skeptična. Kao izjava narodne samospoznaje, kao iskrena kritika sebe i otvorena priznaja nedostataka u ruskoj prosvjeti ona je mnogo dopriniela, da se unište samoobsjene u ruskom družtvu. Osobito je vidan njezin utjecaj na Bjelinskoga i Hercena.

U moskovskom sveučilištu stvorili su se u to doba razni djački krugovi, koji su, zatvoreni za sebe, živjeli za svoje filozofijske interese. Katedra se zamuljila u rutinu, Nadeždin i Pavlov bijahu jedini znameniti učitelji. Glavna je privlačna snaga u pritajenoj propagandi Schellingizma. Poimence su dva kola dolazila u sve oštriju opreku. Jedno se kolo okupljalo