Stranica:Ruski pripovjedači (1894).djvu/109

Izvor: Wikizvor
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje
Ova stranica je ispravljena


progresivnomu pokretu četrdesetih godina, bilo je u Rusjji takodjer takovih misaonih ljudi, koji su do istoga, dapače još odlučnijega resultata došli — drugim putem. U onom uzkom krugu mladih Schellingovaca, u kojem su u tridesetim godinama elementi zapadničtva i slavjanofilstva još nerazdieljeno driemali, a kojemu su pripadali Venevitinov, Pavlov, Odojevski, Hercen, Nadeždin i J. Kirjejevski, — počele su se Schellingove ideje primjenjivati na ruski život i prema tomu preradjivati. Ovdje se je počeo cieli historijski razvoj Rusije proučavati s gledišta Schellingove filozofije, a kulturni ciljevi i budući problemi ruskoga naroda udešavati na ovom abstraktnom temelju. Ovdje su već bile klice onoj teoriji o propadanju zapadne prosvjete i o potrebi novih, svježih struja; tu su već elementi za kasnije slavjanofilstvo kao filozofijsku opoziciju; ovdje su se napokon razvile mistično-katoličke tendencije, koje su upored s negacijom ruskoga stanja, prošlosti, sadašnjosti i budućnosti našle izraz u glasovitom »Filozofijskom pismu« P. Čajadajeva.

Iste godine kad i »Revizor«, izadje i ovo pismo pukovnika P. J. Čajadajeva (od godine 1793.—1855.). On je u kulturi Zapada našao svoj ideal.

U tom pismu veli Čajadajev : »... Mi Rusi ne pripadamo ni Zapadu ni Iztoku, te nemamo predajâ ni jednoga ni drugoga ... Što je drugim narodima već u krv prešlo, to je u nas gola teorija ... Svi narodi imaju periode krepke radinosti, imadu izvor povjesti ... Mi toga nemamo ... U našoj pameti nema zanosnih uspomena, nema velikih, posljedovanja vriednih primjera. Mi živimo ravnodušno prema svemu, okruženi najužim horizontom, bez prošlosti i budućnosti ... Mi ne dolazimo u dodir s drugim narodima ... Došli smo na sviet kao nezakonita djeca, bez sveze s drugim ljudima ... Mi rastemo, ali ne sazrievamo; napredujemo, ali stranputicom, koja ne vodi do cilja. Svi narodi zapadne Evrope imaju zajedničku fizionomiju, resultat zajedničke povjesti svoje i svoj odjeliti individualni značaj. Njih spajaju ideje dužnosti, zakona, istine, reda. A čim ćemo mi nadoknaditi nestadak ovih