Stranica:Poviest hrvatska (1879).djvu/84

Izvor: Wikizvor
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje
Ova stranica nije ispravljena


MAKSDflLUAN. 67 komu je dao zadaću, prodrieti ća dolje do jadranskoga mora, gdje će sve klanjce posjesti. On bi se onda natrag spustio prema Bogatcu i Cesargradu. Oko Stubice neka bude rezerva, koja bi imala obraniti zemlju, ako Turci provale. Nisu dakle seljaci mislili na savez s Turci, kako su se bojali i ban i kralj i sva gospoda hrvatska, a ratna osnova seljaka hrvatskoga Gregorića ostati <5e do vieka znamenita u poviesti hrvatskoj kao spomen na ona strašna vremena vječnoga rata, kada je i seljak mogao ovakovu osnovu zamisliti. Ban hrvatski buduć sam duhovnik predade zapoviedanje vojske svomu namjestniku Gašparu Alapiću. Alapić zapoviedaše do pet hiljada pješaka i konjanika. Morao je ban ne bez veli- koga straha i vojsku s krajine potegnuti ovamo, da čim prije smrvi seljake i pogasi ovaj novi grozni plamen, od koga se je bojao, da će sada Hrvatsku pozobati. Na one seljake, što su provalili prema Kranjskoj uz prigorja uskočkih gora, bude od- rećljen barun Thurn, kapetan uskoka žumberačkih. Kranjski sta^ liši sabrali su sami nješto konjaničtva, a zaprosili si pomoći i u Korušaca. Nadvojvoda Karlo sabirao svoju vojsku u Mariboru, kamo je i sam prispio. Grozni i krvavi rat započme. U Zagorju pade dosta gradova seljakom u ruke i mnoge lumbarde i puške bojne. Sa redovitom vojskom sukobiše se najprije kod Krškoga, koje su seljaci na svoju stranu predobili i sve posjekli, što im se je protivilo. Od Krškoga krenu jedna četa do Kostajnice, ali već je na puta susrela baruna Thuma s uskoci i konjanici, zato se povukoše u Krško. Thurn opaše Krško i provali u grad, a njegovi vojnici stanu nemilostivno klati. Do tri stotine pade se- ljaka, a mnogo ih više natjeralo konjaničtvo u Savu, gdje nadje u valovih savskih svoju smrt. Grad uskoci izrobiše. Mnogim ulovljenim seljakom dade Thurn uši, ruke i nose odrezati. nija Gregorić je medjutim sa glavnom vojskom svojom udario na Briežce, pozvao grad, neka se preda i neka mu prisegne vier- nost. U gradu bilo malo vojske, te morade primiti Iliju za go- spodara, nija krene dalje i udari glavni stan na gospodarskom gradu gospodje Klobnerice. Jedva bješe noćcu prenoćio, kad mu dodju glasi, kako su mu braća potučena kod Krškoga. Neka- zavši nikomu toga tužnoga glasa, dignu tabor. Štajersko zemljište ostavi i krene prema Zagorju na zemljište hrvatsko^ da ae t^A^a 8 Gubcem sdruii. Ali prije nego što je to poslVg^o^ y^^ ^