MAKSDflLUAN. 67 komu je dao zadaću, prodrieti ća dolje do jadranskoga mora, gdje će sve klanjce posjesti. On bi se onda natrag spustio prema Bogatcu i Cesargradu. Oko Stubice neka bude rezerva, koja bi imala obraniti zemlju, ako Turci provale. Nisu dakle seljaci mislili na savez s Turci, kako su se bojali i ban i kralj i sva gospoda hrvatska, a ratna osnova seljaka hrvatskoga Gregorića ostati <5e do vieka znamenita u poviesti hrvatskoj kao spomen na ona strašna vremena vječnoga rata, kada je i seljak mogao ovakovu osnovu zamisliti. Ban hrvatski buduć sam duhovnik predade zapoviedanje vojske svomu namjestniku Gašparu Alapiću. Alapić zapoviedaše do pet hiljada pješaka i konjanika. Morao je ban ne bez veli- koga straha i vojsku s krajine potegnuti ovamo, da čim prije smrvi seljake i pogasi ovaj novi grozni plamen, od koga se je bojao, da će sada Hrvatsku pozobati. Na one seljake, što su provalili prema Kranjskoj uz prigorja uskočkih gora, bude od- rećljen barun Thurn, kapetan uskoka žumberačkih. Kranjski sta^ liši sabrali su sami nješto konjaničtva, a zaprosili si pomoći i u Korušaca. Nadvojvoda Karlo sabirao svoju vojsku u Mariboru, kamo je i sam prispio. Grozni i krvavi rat započme. U Zagorju pade dosta gradova seljakom u ruke i mnoge lumbarde i puške bojne. Sa redovitom vojskom sukobiše se najprije kod Krškoga, koje su seljaci na svoju stranu predobili i sve posjekli, što im se je protivilo. Od Krškoga krenu jedna četa do Kostajnice, ali već je na puta susrela baruna Thuma s uskoci i konjanici, zato se povukoše u Krško. Thurn opaše Krško i provali u grad, a njegovi vojnici stanu nemilostivno klati. Do tri stotine pade se- ljaka, a mnogo ih više natjeralo konjaničtvo u Savu, gdje nadje u valovih savskih svoju smrt. Grad uskoci izrobiše. Mnogim ulovljenim seljakom dade Thurn uši, ruke i nose odrezati. nija Gregorić je medjutim sa glavnom vojskom svojom udario na Briežce, pozvao grad, neka se preda i neka mu prisegne vier- nost. U gradu bilo malo vojske, te morade primiti Iliju za go- spodara, nija krene dalje i udari glavni stan na gospodarskom gradu gospodje Klobnerice. Jedva bješe noćcu prenoćio, kad mu dodju glasi, kako su mu braća potučena kod Krškoga. Neka- zavši nikomu toga tužnoga glasa, dignu tabor. Štajersko zemljište ostavi i krene prema Zagorju na zemljište hrvatsko^ da ae t^A^a 8 Gubcem sdruii. Ali prije nego što je to poslVg^o^ y^^ ^
