KNJIGi UE^TrTA. gaziti, a da <!e sam ban sve za njihovo dobro nčiniti. Nije ih mogao smiriti. Kako bi se bili mogli tako khke ruke primiriti na puste rieći banove, kada sam kraljev savjetnik primas i^araki Vrančitf mogaše kazati kralju: .Znaj milostivi kralju, da kod nas živine bolje i poStenije živii pod svojimi gospodari, nego li ovi siromaSni kmetovi. Od Turaka nemogii ih obraniti gospodari nji- hovi, a globe ih i dave gore nego li Turci:' Glasnioi seljaka atubićkih do skoro uzbuniše sve Zagorje i 1573. hrvatsku Posavinu, da jadnici krvlju svojom zapisu god. 1573. u povjest. [ Slovenci južne Štajerske i Kranjske pristadofie uz lozinku: ,za staru pravieu:' Gospodi i5e uzeti dvore njihove, utamaniti <5e im žene i djecu, i nede mirovati, dok toga neiz- vedu, .makar trajao rat sedam godina dana" U Zajebu tfe osnovati oni kraljevu vladu, dade i podatke pobirati <ie oni sami, da ih vei{ nitko nebude varao, i za krajinu brinuti de se oni sami. Htjeli su, da im kralj neposredno, a ne preko gospode za- povieda. Tko je pristupio savezu seljačkomu, metnuo bi si za znak zimzelen za šešir. Prvi glave bili su Matija Gube e, Andrija Pasanac i Mihajl Gušetid, a glavni je vodja bio Ilija Grego- r i i nazvan Prebeg. On je bio prije podanik Prankopanski, vifie puta vojevao na Turke, i u robstvo dospio, sretno se izbavio i pod Sused se naselio. Silnik Tahi oteo mu je kuiiu. vinograd, blago i konje. Bilo je svega dvanaest vojvoda ili kapetana. Za narod izmed Kupe i Save bio je kapetan u Stupniku. ;x bili su voj- vode i u drugih mjestih. Hrvatskoj zagorskoj vojski postane do- skora glavni vojvoda stubićki seljak Matija Gubec, koji na Ćelu četa svojih grad Stubicu zauze, te u njoj postavi svoju stolicu. Što milom, 6to silom naraslo doskora seljačke vojske do dvadeset hiljada. Oružje im je dosta slabo bilo. Imali su dodufte i puSaka, a mnogi .su medju njimi bili vješti ovomu oružju, ali ve(5ina đtgla se sa sjekirami, mlatovi i kosami. U Stubici i drugih gradovih uzeše i nješto topova i mužara. Da je Ilija Gre- gorid bio medan za glavnoga vojvodu, pokaziije njegova ratna osnova. Vojska imala se raztlieliti u šest odjela. On sam odluči krenuti iz Klanjca prema Briežcem, tamo da se sjedini sa se- ljaci južne Štajerske. Jedan odjel imao je po(5i na Krško i Novo Mesto i nastojati tfe, da bude u dodiru sa bra<!om hrvatskom. Pn rfe onda dalje preko Sutle na Sevnicu, RadoČe, Laško i Celje. " "kafy^ novih sila, odpremiti i!e jedan odjel prema Ljubljani,
