Stranica:Poviest hrvatska (1879).djvu/82

Izvor: Wikizvor
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje
Ova stranica nije ispravljena


MAKSIMILIJAN. 65 bez mužtoga potomka umro, zet mu je bio Stjepan Gregorianec. Gregorianci Medveđgradski prisvajahu si njeko pravo na ove zemlje. Došlo je i do krvavih sukoba. Kako je jedna i druga stranka imala roda medju plemstvom hrvatskim, tako se plem- stvo i po rodu i po prijateljstvu dielilo na dvie strane. Grego- rianpi posegnuše agitacijom svojom med kmete Tahijeve, koje je lahko bilo uzbuniti. Tahi naime, čim sjede u Stubici, stane iskati od svojih kmetova svakojake nezakonite daće. Momke im je silom odvodio sa sobom u katane. Žene i djevojke im je sra- motio gore od ikakva Turčina. Nije on poštedio popa ni ple- mića, niti tudjega kmeta, ako je na koga posumnjao, a za ta- kova nedjela njegovr svjedočilo je do pet stotina svjedoka, kada su bili izašli komisari stališa hrvatskih, da stvari izvide. Tahi ipak osta bez kazne. Na to se g. 1572. odluče seljaci svih sela Tahovih, 1572, te svako selo izabere zastupnika u deputaciju, koja če poći u Beč kralju, da mu se prituže. Kralj posla poslanika svoga Stjepana Feh^rkOvja biskupa vesprimskoga. Ovaj dodje na Susedgrad Tahu i tuđe dosta nemamo iztraživaše. Ban Đraškovid sazva sabor, a izaslanik kraljeT"" donese svoju iztragu pred stališe. Budu pozvani i seljaci susedgradski. Oni pismeno odgovoriše, da su svoje tužbe podnieli kralju, a iztraga je pokazala, da su istinite. Nije im dana njihova pravica, zato oni unapried neće služiti Tahu, niti će njega, niti poroda njegova gospodarom priznavati. Pokoriti će se ipak kralju i svakomu, koga im kralj dade za gospodara, osim Taha. Tahi se na to silno kao vrag razbiesni. Stališi valjda njegovim biesniloni pođjareni izrekoše odsudu, da se svi seljaci proglase buntovnici ,cum nota perpetuae infidelitatis," te se imadu oružanom silom pokoriti. Sada već naoružani seljaci sela Tahovih javno proglase „mužku puntui' Glasnike svoje razaslaše po svoj Hrvatskoj, Štajerskoj i Kranjskoj, neka se narod digne proti gospodi. Ban se silno prepane, kada mu stigoše glasovi, da se narod svuda uzrujava. „Seljaci su naši," veli ban, „krepki i ju- nački, dobro umiju s oružjem raditi, velik ih je broj, mnogo više nego li njihove gospode, a sdvojni su, pak je straha, da se nebi u ovoj sdvojnosti jošte i s Turci sdružilii' Ka4a se je već raz- mahalo oružje u četah seljačkih, posla ban svoje ljude duhovne i svjetovne, neka seljake primire. Sam dapače izda vojvodam njihovim „salvum conductum,** da pred njega dodju. Obećavao im, da će moliti kralja, neka nedopusti v^Se go«^o^ aJ«^^ KUsl (AmžMa*: Fovjest hrvatska. I/.J ^