Stranica:Poviest hrvatska (1879).djvu/71

Izvor: Wikizvor
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje
Ova stranica nije ispravljena


54 KNJIOA DEVETA. sebe najuglednije ljude iz svih zemalja svojih, da se s njimi svjetuje. Njemački savjetnici bili su za mir, a Ugri i Hrvati za rat. Nikola Zrinski podigne svoj glas za rat i reče: ^Medju nami i Turci neima pravoga mira. Turci robe i pliene podlož- nike naše raznim načinom, poda se spravljaju gradove na krajini, sad prevarom sad silom otimaju, to sve čine, premda medju nami i njimi primirje stoji. Ako se pak mi za takova njihova djela potužimo, ako silu silom odbijemo, onda nam spočitavaju, da zadanu vjeru lomimo i mir kršimo, te postupaju s nami onako, kako čini krvnik sa svladanim i nemodnim robom svojim. Neima nikakove koristi od naših tužba, neprijatelj čini veće i vede pakosti, s našega nemara objestnim postaje. Zato mislim, da je več vrieme, da se probudimo i da sbacimo sa sebe sra- motni jaram. Nu da nebude od Turčina nikakva prigovora, neka mu se pošalje danak, što mu ga dugujemo, ali ujedno neka mu se odkaže dalje držanje mira, zašto nam je on dao i previše raz- loga svojim neprestanim haranjem, koje nam je sukromne i javne sile više uništilo nego otvoreno vojevanje. A pripravljajmo se za vremena, da Turke s božjom pomodu odbijemo. Istina je, da Turčin u boj vodi veliku silu, nu ljudi više vele, nego što je istina. Ja sam ved vidio turske vojske, koje je sam sultan vodio, vidio sam ih kano mladid od dvadeset i dvie godine, kad su uzalud na Beč jurišale, zatim kada su s malo slave Eisek ob- siedale; i kada su sbog naše nemarnosti Ostrogon i Stolni Bio- grad zauzele. Zato i tvrdim, da nije turska sila onolika, kako se obično gotori. Sultan neima više pješaka janjičara od dvanaest do četrnaest hiljada. Broj njegovih konjanika iz Europe i Azije nenadmašuje dvadeset i pet ili trideset hiljada. Isto toliko može biti njegovih konjanika tjelesne straže i onih koji mu služe na krajini u Ugarskoj i Hrvatskoj. Ostala hrpa, koju Turčin sa sobom vodi, niti nedolazi u boj, nego u taboru čini razne službe, a da ju i napuste, nemože učiniti štete, jer je bez čestita oružja, mnogi imaju samo sjekire, a mnogi su i bez njih. To su ubogi turski podanici iz Grčke, Bugarske i drugih podjarmljenih z^ malja. Kada znam, da je tolika sila Turaka, onda s pouzdanjem vetim, da bi nam dosta bilo sedamdeset tisuda konjanika i pje- iaka, da se s neprijateljem na bojnom polju ogledamo. Ufam se ' ^iogm da bismo mogli spraviti toliko vojske. Osim onoga, što I Q jcemljah Tvoga Yeli(auat^2L^ došao bi nam u pomoć