Stranica:Poviest hrvatska (1879).djvu/72

Izvor: Wikizvor
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje
Ova stranica nije ispravljena


MAKSIMILIJAN. 55 Tvoj bližnji rodjak kralj španjolski, a španjolski pješak nije u ničem lošiji od janjičara; u pomoć bi nam bio papa otac svih krščana i drugi vladari. Nadi de se i novca, brodova, topova i ostale bojne sprave, plodna de Ugarska dati dovoljno hrane, a Dunav nam se sam nudi, da raznaša sve što nam je potrebito. Za vojevodu se nemoramo starati: Tebe to ide, svietli kralju! Ako to učinimo, te ako pobiedimo neprijatelja, u što se ja čvrsto uzdam, naknadit de se sve štete, što smo ih dosele od Turaka imali, osvetit demo se neprijatelju za sve prijašnje poraze i vratit demo domovini prijašnju mod i slavu. Netraži od Tebe, prejasni kralju, sviet kršdanski, da se okaljaš griehom kakovim, nego da ponajprije spasiš zemlje krune ugarske, tim da ujedno zajamčiš slobodu Njemačke i ciele Europei* Taj vitežki glas hrvatskoga junaka, koji evo sav doslovce predajemo hrvatskomu narodu na krasnu uspomenu, osta žalibože glas vapijudega u pustinji. Njemački savjetnici kraljevi, kojim nije od turske napasti jošte dogorievalo do prsta, prijanjahu uz mir, a na njihovu stranu pristupi i car Maksimilijan. Posla po- slanike u Carigrad s darovi i dankom, neka proso mir opet na osam godina. Maksimilijan je htio imati mir, pak je ipak dobio pod svu silu rat. Generali njegovi sbog njekih mjesta zaratiše se Ivanom Sigmundom Zapoljom vojvodom erđeljskim i oteše mu njeka mjesta g. 1565. Ivan Sigimmd bude dapače prisiljen, da i565. se posebnim ugovorom u Szatmaru odreče naslova kralja ugar- skoga, i da bude pokoran kralju Maksimilijanu. Kada je to dočuo car Sulejman, opet se razbiesni na Maksimilijana, što otimlje štideniku njegovu gradove, koje je sultan smatrao za svoje. Novi njegov vezir Mehmed Sokolovid, biesni poturica, pripran brzo rat na svih krajinah. Još su poslanici Maksimilijanovi putovali iz Carigrada, ved on izda zapovied svomu bratu Mustafi Soko- loviću paši bosanskomu, neka udari na Hrvatsku. I tako opet sbog smutnja kraljenh sa erdeljskim vojvodom prva dodje pod nož turski naša domovina. , Hrvatska okoristila se ovim kratkim mirom, i utvrdjivala je svoje gradove na Uni i na slavonskoj krajini. Dosta je vojske bilo duž ciele krajine, ali Turci iz nenada saberu svoju zname- nito vedu silu pod Zrinski grad Krupu na Uni. U gradu je za- poviedao Matija Bakid s malom četom. Mustafa ia&,^^ iL^iw ^^ predadu, a kad to nisu htjeli, stade grad biti aa toijONi. "ft^JJcA