FERDINAND PRVI. 61 turske navale prejake bile, a Zrinski u obrani skoro osamljeni stajali, predadu grad kralju Ferdinandu, neka metne u njega svoju vojsku. U ovo vrieme bio je gradu kapetan njeki Lusthaler. Otišao bio na svatbu prijateljem u Steničnjak, i tamo se liepo zabavljao ; Turci to zanjuše, — a pripoviedalo se, da im Lusthaler upravo izdao grad za dvie hiljade cekina, — pak se iz Kamen- grada, Banjaluke i drugih mjesta saberu i po nod na grad na- vale. Na čamcih se pod grad navezoše, na skalinah na zidine uzpeše, nestražena vrata razlupaše i ono malo ljudi u gradu po- ubijaše. Tako u jednoj no<5i s malim gubitkom turskim pade najzna- menitiji utvrdjeni grad hrvatski na rieci Uni. Turkom budne time otvorena Hrvatska do rieke Kupe. Lusthaler, da umakne kazni, prebjegne k Turkom, koji su ga dobro primili. Time se utvr- djivala kod suvremenika ona sumnja do sveobdega vjerovanja, da je grad izdajom njegovom propao. Kralju Ferdinandu nije bilo na misli, da nastavi rat s Turci, kada mu je brat Karlo javio, da se odriče carske rimsko-nje- mačke krune. Ferdinand je samo o tom snovao, kako de što prije biti izabran za cara, a svojim poslanikom u Carigradu javi, neka načine mir pod svaku cienu, i to samo za zemlje, koje ovaj čas imade. Hrvatsku dapače njekoliko mjeseci ostavi bez bana, pošto je Nikola Zrinski postao kraljevskim tavernitom u Ugar- skoj. Istom u martu god. 1557. predstavi Hrvatom bana Petra 1557. Erdeđa na veliku radost stališa. Kolika je bila pogibelj od Tu- raka, s kojimi je jošte kralj u ratu bio, vidi se po tom, što su Hrvati stali utvrdjivati sve svoje gradove, nesamo na krajini, ved sve redom, kolikogod ih je bilo od jednoga kraja zemlje do drugoga. Odrediše sveobdi ustanak, kad i kamo ban zapo- viedi. Ban Erdedi medjutim oboli. Ferhad paša bosanski provali sa šest hiljada vojske u Hrvatsku pliened i paled. Vojsku sabere Lenkovid i uz njega prista podban Ivan Alapid. Kod Sv. Jelene sukobe se s neprijateljem. Uzklikom „u to ime božje! udare Hrvati na Turke. Najprije se sa puškami biše, a onda s handžari I poklaše, dokle konjanici hrvatski sa bokova posvema nerazpršiše turske redove. Turci uzmaknu, ali polovica ih ostade na bojnom polju i sve roblje i zarobljeno blago. Konja naši toliko zarobiše, da je svaki naš junak i po dva i po tri na dar dobio. Ime Lenkovidevo prosja u uspomeni naroda i u pjesmi junačkoj. Kralj s^ o^q^q- bjeđi veoma obraduje. Ostanci Hrvatske se spasi^^ odi ^Tcr5^'^M
