Stranica:Poviest hrvatska (1879).djvu/69

Izvor: Wikizvor
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje
Ova stranica nije ispravljena


S2 KNJIUA DEVETA. Medjutim dođju poslije ćetiri godine težka i sramotna živo- vanja, tako rekud pod nožem turskim, Vrant^ii^ i Zav s nekakvimi pogodbami mira iz Carigrada. Sultan iakaSe prije svega od Fer- dinanda, neka razori Siget. Ferdinand tnedjutim bio izabran za (558, cara rinisko-njcmaOkoga, te objavi to svomu .aaveznitu i poštova- nomu prijatelju Sitlejmanu' i zamoli ga, neka neiSte razor Sigeta, jer da nemože na to pristati. Pošto je opet poslanik Đusbefc iijeko- liko godina u Carigradu odsjedio, sklone se napokon oboli Sulejman . g. 1562., te pruzi mir na osam godina, ali da plaiia trideset hiljada dukata na godinu, da nenavaljuje iia Ivana Sigmunda gospodara Erdelja, aiti ua sultanove zemlje. Tako se nekakovim mirom svršuje iza duga primirja rat, komu je bio povod u Erdelju, po- Cetak u Ugarskoj, a avrSetak u Hrvatskoj. Mir ovaj težko do- biven i sramotom odknpljen ostajaSe za Hrvatsku pusto slovo, jer se je na krajini bez prestanka ratovalo i s naže i s tursko strane. Samo ae sobom razumieva, da to niti nije bio mir po eiiro- pejskom mjeđjunarodnom praiTi, jer au se medjaSi izmedju obiju stranaka izrekli samo po pokrajnih građovib izmedju obiju ca- reva, a po poljih i selih razlievahu se i nadalje turski raartoloKi. Ferdinand posveti poslednje godine svoga života poalovom i^emafkim i erdeljskim, a osobita mu Mja bila, da po najboljoj volji i svimi Bilami što viSe može uzradl o popravku i ujedinjenju crkve. Vieran sin crkve katoličke, uzfinva i ostavi iza sebe do- bivena kraljevstva i zemlje istina novom vjerom uzrujane, ali katoličkoga karaktera izgubile nisu. Izmed svili zemalja oata vjerom najfiiSda Hrvatska. Sastavljaju*? pod jednim vladarom raz- lii^te narode protisnu Ferdinand Niemce u Hrvatsku i Ugarsku najprije kao kapetaue i vojvode na čelu austrijskih pomodnih fieta. Vojske su tu plienile po zemlji više puta gore od Turaka, te nisu poznavale niti priznavale zakoni zemlje. Niemci m bili prvi doglavnici kraljevi i tajni viećniei za poslove svih zemalja. Kralj je javno poštivao ustav zemlje, ali odluke oajvažiiije izaile su istom onda, kada ih je tajno austrijsko viede pretreslo i pri- hvatilo. Mržnja na Niemce i njihovu vladu zuji ved za njegove vlade kroz mnoge zakone sabora hrvatskih. Mnogi njemački obi^ift novac proliše se po Ugarskoj i Hrvatskoj, a isti njemački jezik, rat* našan najviSe od njemačkih generala i kapitana, med kojimi su s«  nalazili sinovi najodličnijih austrijskih obitelji, hvataSe prve klice u liiili Ja-ugovih, nemogući ipak poštovanoga latinskoga i2tj$su^.