KNJItiA DEVETA. U pismu na pa])u pripoviedaju staliSi austrijski, kako je Turfin zauzeo tolike gi'adove, da sada eanio jo3te stoji za obranu austrijskib i drugih kržifanskili zemalja 8euj iia moru, a Bihač na kopuD i gradovi diljem uz rieku Unu do njena utoka ii Savu. Turci da su proMe godine toliko otivojili u Slavoniji, da sada gospoduju Savom, Dravom i Dunavom. Sada može Turfin do- spjeti u Kranjsku za jedan dan, u Štajersku za dva, a u Austriju najviše za tri daua. Hrvatska i Ugarska sabmljene su i mole evo u nas pomod, a do proljet'a dolazi na ove zemlje sultan glavom, da oavaja dalje Slavoniju, onda jamačno propadnše i ove naSe austrijske zemlje. Car Karlo, da je liepo poćeo voje- vali na nevjernike. ,a da se nije kralj &8ncezki nekršćanski umiešao i stupio na (stranu tursku, nebi bila Slavonija izgub- ljena.* Neka papa opomene i zamoli sve krSdanske vladare, da dodju ovim zemljam na pomoč, neka pozove sve narode, ako bi se vladari na pozive ogluhnuli. '. Mjeseca aprila 15.37, sastao se sabor hrvatski u Križevcih, da i stališi hrvatski uOine sve priprave za rat. Bana nije bilo, zato stališi narede do liozii'a zemaljski mir, a za bansko poslove imenuju odbor : biskupa zagrebačkoga Širauna Krdeda, Ljudevita Pekria, Pranja Bat^ana i Petra KegleviiSa, da se zajedno s voj- vodom kraljevine brinu za obranu zemlje. Budu(?i da je sveobda pogibelj, zato ima biti i obča obrana, a pomod za rat davao je svatko, niti svei^enstvo nije ostalo slobodno. Vojvoda kraljev Katzianer stupio je medju gospodu hrvatsku i hvalio im se, ko- liku mu je veliku vojsku kralj povjerio, a sada da ima kralj tu namjeru, da otme sve gradove, što ih Hrvatskoj nevjernik oteo. Hrvatska provrvi sva od vojska razbčitih naroda u ljetu 1537, Hrvati su se sabirali oko Ljuderita Pekria i Pavla Baki<5a, Čehe je doveo grof Šlik, Austrijance grof Hardeck, Tirolce grof Lodron, štajerce njihov kapetan zemaljski Ivan Ungoad, a glavni vojvoda bio je Ivan Katzianer. Ferdinand seje puno uzdao u oru vojsku, a mnogi su mu odsudjivali vojskovodju, da nije za ovako veliku vojsku. On je bio živahan i strastan, ali i ratoboran, i opet nestalan čovjek. Sudili su ljudi , da je sposoban voditi kakvu konjanićku fietu, da s njom polomi neprijatelja, ali manje vriedan t biti veliku bitku i voditi veliku vojsku. Iz Koprivnice krenu liepa vojska od lii.OOO pjeSaka i 8.000 koBJanika najizabranijih prema Slavoniji. Za deset dana stigofie
