FERDINAND PRVI. 35 đo Virovitice, a ved se opažala nestašica hrane, za koju je bio preuzeo skrb Šimun Erđedi biskup zagrebački. Katzianer, zapo- viedao odasvuda dovoziti hranu, a Pavla Bakida odpremi, neka sa hiljactu konjanika krene prema Soplju gradu, gdje su bili Turci, neka gleda pohvatati neprijatelj^, , od kojih bi doznati mogli, gdje su sada veće turske vojske. Turci zapališe Soplje i pobje- goše, ali Bakidu neutekoše, mnoge je polovio. Ovi izkazaše, da je Muhamed Jahogli paša naumio pred Osiekom vojevati i Osiek braniti. Sada se stanu vojvode dogovarati, hode li prema Požegi ili ravno na neprijatelja prema Osieku. Odlučiše ravno na Osiek. Pred Osiekom utaborio se paša Smederevski Muhamed Ja- hogli s 15.000 ljudi i 60 topova u utvrdjenom logoru. Nestašica hrane silila je našu vojsku, da što brže i snažnije vojuje, da zime na bojištu nedočeka. Bojati se je bilo, da de ovoj turskoj vojski skoro velike pomodi dođi, može biti i sam sultan. Vojvode kršdanski obilazed vojsku neprijateljsku, učine tabor na iztočnoj strani, navale pucati na Turke iz topova. Neprijatelj znajudi nevolju kršdansku sbog hrane, mirno osta u taboru, pa je sa zidina gradskih i iz tabora s topovi pucao na kršdansku vojsku. Nesloga medju vojvodami oslabi u najodličnijem času kršdansku vojsku, kad stigne glas, da dolazi Turkom znatna pomod od bega Vrbaskoga. Kršdanske vojske stanu uzmicati, a Turci ih progoniti. Vodje prvi pobjegoše. Katzianer, Pekri i Šlik ostaviše svoju vojsku. Pavao Bakid pokuša sustaviti tursku silu, ali pade ^am i izgubi mnogo ljudi. Turci mu odsjekoše glavu, da ju mogu caru na dar donieti. Bakidevom smrdu razsu se sasvim ostatak kršdanske vojske. Još osta Lodron sa Tirolci, ali i on je na skoro poginuo. Poslije boja stanu Turci loviti razbježalu vojsku, malo ih je uteklo. Tko je utekao, taj je dotrčao kudi bez haljine, konja i oružja svjetla. Zarobljene kršdane upregnuše Turci pod topove težke, pokrite zlatnimi plahtami i urešene zastavami, da ih slavno u Carigrad uvezu. Jedan veliki top pod imenom „Katzianerica" vozili su Turci u mnogo kasnijih ratova. Glas strašnom porazu kršdanske vojske uznemiri Hrvatsku, a razcvili kralja Ferdinanda. I ono nješto gradova uz Dravu đopade Turkom, a liepa i plodna zemlja izmedju Save i Drave budne s vede česti turska. Sve se uzrujalo opet proti kralju Ferdinandu. Zapolji se vidila liepa prilika, da Hrvata diiM^^ tl^ svoju stranu, pošiljaše im glasnike neka uz njega TjTa.aTWL^ ^^
