nije se pravo niti sabrati mogla, jer se je svuda stao navieš<5ati novi dolazak Sulejmanov. Sada nije preostalo drugo, van da svatko živ podje pod zastavu Zapoljinu ili Ferdinandovu. Nova vojna bila namienjena caru Karlu, kojega Sulejman nazivlje samo kraljem španjolskim, jer da je jedini Sulejman car na zemlji, kao što je jedan bog na nebu. Taj kralj da se tako dugo na njega sprema, da kršdane vara i globi, neka mu dadu novaca, da će vojevati na Turke, neka se sada s njimi ogleda. j^S2, 25. aprila 1532. digne se Sulejman sa 140,000 ljudi i
topova iz Carigrada. Kod Biograda pridruži mu se vojska
bosanska i petnaest hiljada Tatara. Kod Osieka predje Dravu i kretaše se s vojskom ravno prema Beču. 5. augusta 1532. dodje veliki vezir a 10. sam sultan s glavnom vojskom do maloga i slabo utvrdjenoga mjesta Kiseka na medji izmedju Austrije i Ugarske. Ferdinand bio je iz njemačkoga carstva dobio vojske do trideset hiljada i namjesti se pred Bečom, da očekuje navalu Sulejmanovu. Zapovjednik Kiseka Nikola Jurišid bio se upravo spremao sa dvadeset i osam husara i težkih konjanika, da podje na pomod Beču, kad eto bane pred Kisek Ibrahim vezir sa svojom vojskom. Iz okolice sve malo i veliko pobjeglo pred Turci u ovu malu tvdjavu, da se spase. „Usudih se,** piša Jurišid kralju, „ovaj slabi grad braniti od silnoga neprijatelja, ne da bi mislio bio, da ću ga spasiti, već samo da njeko vrieme neprijatelja podržim, dok se kršćanski vladari bolje priprave, zato sam se izvrgao najvećoj životnoj pogibelji." Na okolištnih vinogradih razmjesti Ibrahim svoje topove i stane grad biti. Za tri dana bili su vanjski zidovi u ruku neprijatelja, a i unutarnje dosta oštetiše. Ibrahim zapoviedi sveobći juriš na grad. Sa četiri strane na jednom digoše se ljestve na zidine grada. Mala šaka obsjednutih junaka odbi i ovaj i još više juriša. Turci lagume pod ziđinami podkapahu, a oi iz grada radiše proti njim. Na jednoj strani diže ipak nepri- jatelj jedan dio zida u zrak, i preko onoga razvaljenoga otvora provali u grad. Sada podigoše Turci blizu grada šanceve od drva, da uzmognu puškami pucati u grad. Jurišić im zapali ove šanceve. Neprijatelji zagruvaše opet s topovi, iz kojih su bez prestanka vatru sipali. Na dva mjesta gradske zidine provališe, fiahrupiše kroz provaline u grad i već na zidine svoje zastave MEvjesiše, tdi budu opet suzbiti. Tako se je dogodilo i 28. augusta,
