Stranica:Poviest hrvatska (1879).djvu/44

Izvor: Wikizvor
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje
Ova stranica nije ispravljena


Ivan Pekri i Petar Keglevid od Ferdinanđove stranke, a Šimun Erđedi i Tahi sa Zapoljine učine primirje, da prietedu sa svih strana tursku pogibelj od zemlje odvale. Turci su istina njeke svoje gradove utvrdili i na pusta mjesta svoj narod naseljivali, ali vide<5 složnu zemlju rata vedega zametnuli nisu. Ferdinand videdi, da nede biti pomodi u Njemačkoj a uzne- miren time, da se je ved sada pokazivala tolika zlovolja na obadva kralja odluči odpremiti poslanstvo u Carigrad, koje de mu izprositi primirje za mnogo godina uz poznate uvjete, da plada svake godine sultanu 100.000 cekina, a Ibrahimu godišnji dar od 10.000, ako mu odstupi porta Ugarsku. Polovicom maja krenulo je poslanstvo, a u oktobru stiglo u Carigrad. Na čelu poslanstva bili su Josip Lamberg i Nikola Jurišid, a u pratnji su im bila dvadeset i četiri čovjeka, medju njimi i Benedikt Kuripešid, koji nam je opisom svojim ostavio dragocjen spomenik one dobe. Poslanstvo bilo je dosta liepo primljeno. Hrvatskim jezikom tumačio je Jurišid Sulejmanu i velikomu veziru pisma Ferdinandova, kad nikoga na visokoj porti nije bilo, koji bi bio znao latinski ili njemački. Sulejman odgovori u pismu Ferdinandu, da mu Ugarske neda: « Ugarska je moja, jer ja sam ju mačem osvojio, a što je moje, to ja mogu dati komu hodu. Došao je kralj Ivan, poklonio mi se, i molio me za Ugarsku, pa što me je molio, to sam mu dao. Tvoji su poslanici došli prositi mir, a ipak stoji u tvojem pismu, da si ti kralj Ugarske, koju sam ja osvojio. To nevodi prijateljstvu t* Poslanici vrate de kudi i donesu kralju glas, neka se sprema na rat, jer da de na proljede opet Sulejman sa svom svojom vojskom dođi. Sulejman se je spremao, ali se nije mogao za god. 1531. posvema pripraviti. Obadva kralja i sva Ugarska i Hrvatska drhtali su pred novim pohodom Sulejmanovim, zato se stalo osbiljno nastojati o miru. Obadva su kralja i zato želila t53x, mir, jer se je sastavljala stranka, koja je odlučila pitati Ferdi- nanda: Hode li on sbilja pomodi a ne samo obedavati, da se spasi narod od Turaka. A Zapolju su pitali: Može li on sam bez pomodi Turaka biti kralj. Bolje je, da se sami drage volje Turkom pređademo , pod koje demo i onako pasti, ako se obadva kralja budu izmed sebe klala. Tako su mnogi umovali. Stranka koja je ovako umovala istom se je stala sastavljati u Kt^&^<^ i Ugarske); , obadva sa joj kralja radila o glavi, a i^ i^«t^tL