Stranica:Poviest hrvatska (1879).djvu/26

govom vlasti, pak živu slobodno po svojoj vjeri i po svojih za- konih. Mletačka republika, prva susjeda Hrvatske, stara saveznica njekih rodova hrvatskih navalila s molbami na Hrvate, neka s republikom u savez stupe, da zajedno s Turci mir čine i rat počimlju. Venecija da će dati nagrade vojsci hrvatskoj.
Turke i Mletčane Hrvati odbiju, a dva jaka pretendenta za krunu ugarsko-hrvatsku podignu se: Ferdinand nadvojvoda austrijski i Ivan Zapolja erdeljski vojvoda.
Ferdinand austrijski, svak Ljudevita II., bio se oženio sa sestrom njegovom Anom, a sestra Ferdinandova Marija bila je udata za Ljudevita. Po ugovoru od godine 1515. izmedju otca Ljudevitova kralja Vladislava i djeda Ferdinandova cara Maksi- milijana imala je Ugarska, Hrvatska i Češka pripasti kući Habs- burgovoj, ako bez djece umre Ljudevit. Ferdinand se je nadao, da će sada po pravu ugovora i bez neprilike sjesti na priestolje ovih zemalja.
Ferdinand odgojen u Španjolskoj stekao je u devetnaestoj svojoj godini (1522.) u diobi sa starijim bratom carem Karlom austrijske zemlje. Istom se je sada priučavao njemačkom jeziku, a odnošaje svojih i susjednih zemalja malo je poznavao. Još iste godine, kada je Sulejman u susjednu Ugarsku provalio, spremao je na pomoć bratu Karlu vojsku iz svojih zemalja proti ligi cambrayskoj i slao ju u Italiju proti papi. Dapače sam se spremio bio, da stupi na bojnom polju u Italiji na čelo svoje vojske i bio je već na putu jedan sat od Insbruka, kada mu 6. septembra stigne glas, da je kod Mohača ugarska vojska uništena, Turci da na- preduju, a kralj da je izčeznuo. Za njekoliko dana dodju istom glasovi, da je kralj poginuo, i da je turska vojska samo petnaest milja daleko na putu od Beča. Ferdinand se uzžurkao, da sa- bere štogod vojske, koliko je jošte nije bio izveo iz svojih ze- maljah u Italiju s ono malo novca, što mu je preostalo od rata talijanskoga. Preslabe bi bile njegove sile, da je Sulejman sada krenuo na Austriju, već je i sam jaukao bratu svomu caru Karlu, da ga jamačno čeka sudbina njihova svaka Ljudevita.
Iz ove nevolje izbavi ga odlazkom iz Ugarske sam Sulejman. Sada je Ferdinand istom o tom mogao raditi, da bude izabran za kralja češkoga, ugarskoga i hrvatskoga. Ferdinand je malo poznavao odnošaje češke, a još manje ugarske i hrvatske. U Ugarskoj mogla mu je pomagati sestra Marija obudovljela kraljica.