Prijeđi na sadržaj

Stranica:Poviest hrvatska (1879).djvu/27

Izvor: Wikizvor
Ova stranica je ispravljena

Ona sabra oko sebe u Požunu vierne svoje pristaše bana hrvat- skoga Franju Badana, biskupa vesprimskoga Tomu Szalahazija, Aleksu Turczoa i sriemskoga biskupa i kancelara kraljeva Stje- pana Brodarica. Marija je kroz šest godina dobro upoznala go- spodu hrvatsku i ugarsku; stekla si medju njimi mnogo prija- telja, osobito poslednjih godina, kada je više ona vladala nego li Ljudevit. Ferdinand joj preda težku zadaću, neka na njegoni stranu predobije velikaše ugarske i hrvatske, što je ona rado činila.
Drugi pretendent Ivan Zapolja bio je jedan od najboga- tijih i najmogućnijih velikaša Ugarske, sin bogata otca i kneginje majke, šlezke princese od staroga roda Piastova. Već otac njegov ljubimac plemstva ugarskoga snovao ozbiljno o tom, kako de si prvorodjenca učiniti kraljem ugarskim. Mislilo se, da bi mogao Ivan oženiti se sa Anom, koja se je kašnje udala za Ferdinanda. Kada je slabašni Ljudevit poboljevao, nastojaše Zapolja kao glava narodne stranke, da bude gubernatorom Ugarske, a javno se go- vorilo : umrieti će Ljudevit, pak de se Ivan oženiti s kraljicom Marijom. Još za života Ljudevitova pisa mletački poslanik svojoj republici: »Zapolji nebi bilo neugodno, da se državi kakva ne- sreća dogodi, jer bi ju on sa svojom moći lasno opet osvojio i učinio sebe kraljem." Sada je to vrieme nadošlo. On je stajao sa 40.000 vojske na strani, dok je Sulejman razbio Ljudevita, pričalo se dapače odmah poslije bitke, da je brat Ivanov Gjuro svojom rukom ubio Ljudevita, ali je i sam u boju poginuo.
Skoro sve plemstvo ugarsko uprlo je sada oči u toga naj- mogudnijega velikaša, svi se ufali, da će sin domovine poput Matije Korvina podići kraljevstvo i izbaviti ga od neprijatelja i od kralja tudjina. Od ljute mržnje na Niemce pristajali su i mnogi njegovi osobni neprijatelji uz njega, a po njem bi se imao izvršiti onaj članak sabora g. 1505., da Ugarska nikada više neće primiti tudjina za kralja. Sam Zapolja osbiljno stao nasto- jati oko mlade udovice kraljice Marije, da se s njom oženi, time i s Ferdinandom izmiri, a tako sam nepobitno od svih priznat bude kralj ugarski. Marija je tako s početka prikrivala svoje misli, da se već Ferdinand stao pobojavati, neće li mu se sestra iznevjeriti, dokle ga ona nije uvjerila, da samo za njega radi.
Ferdinand i Zapolja stali se takmiti i otimati medju Hrvati svaki za sebe. Spomenusmo već, da je Ferdinand imao sbog obrane nasliednih austrijskih zemalja u njekih gradovih hrvatskih