Stranica:Poviest hrvatska (1879).djvu/21

Pokoriti sav kršćanski sviet i satrti mu glavu u samom Rimu, to je bio zadnji cilj žednomu krvi kršćanske silnomu Sulejmanu, kada je više puta sam glavom sa svom sjajnošću izilazio u Europu na čelu svojih strašnih vojski.
Kršćanski sviet iliti respublica christiana stoji prama ovoj sili polomljen. Nova vjerska načela, rušeći moć i ugled pape rimskoga i katoličke crkve, uzdrmala su jedinstvo kršćanskog svieta zapadne Europe. Papa rimski, njekoč duša i pokretač svim obranam i navalam kršćana na nekršćane, stoji sada zameten u razprah vjerskih, a nje- gova glasa neslušaju narodi. Vapaji iz Hrvatske i Ugarske na kršćanske vlasti završuju uviek : ako ovaj „antemurale christian itatis" propadne, propalo je sve kršćanstvo! Pape su podupirali ove prošnje, ali liepo reče već papa Hadrian VI. : »Više ste štete kršćanstvu učinili vi kra- ljevi kršćanski neslogom svojom, nego li Turci, premda svi mislimo i znamo, da su presilni."
Francezka je stajala u ovom vieku u neprekidnom prijateljstvu s visokom portom samo za to, da kuća Habsburg nenadmaši svojom prevlasti Francezku. U Njemačkoj pomutila je bjesnoća protestantske vjere na toliko duhove, da je sam Martin Luter morao ustati proti nauci, koja se je stala širiti. Kako je „naš njemački narod" — veli Luter — „pol vraga pol čovjeka, njeki upravo žele, da Turci dodju i zavladaju." Vidi se — veli dalje o kneževih — da nije bog kod nas, jer neda našim knezovom toliko snage i duha, da ozbiljno o ratu s Turci rade. Toliki se sabori u to ime sastaju, a ništa se nikada neuradi, kao da se bog ruga našim saborom, pak daje vragu go- spodovati, dok Turci neprovale i samu Njemačku neosvoje. Neka nepuste kršćanski vladari, da se pojedini kraljevi sami u boj s Tur- činom upuste, kako je to do sada bivalo, „da Turčin proždre danas kralja ugarskoga, sutra kralja poljskoga, a narod se naš izdaje, na mesnicu vodi; u ludo se krv prolieva." Česa nije mogao postići papa rimski, nije dakako postigao niti Martin Luter, jer smućeno družtvo ljudsko, kakvo je onda bilo u Europi, nikada dalekih koristi niti po- gibelji progledati nemože.
Čim je manja briga bila zapadnim kršćanskim narodom, kako turska sila u zemljah hrvatskih, ugarskih i austrijskih napreduje, tim je uža sveza za zajedničku obranu nastajala medju Hrvatskom, Ugar- skom i austrijskimi zemljami. „Samo radi obrane naše svjete vjere biramo Te," vele Hrvati novomu kralju Ferdinandu, „kad su nas svi kralji zaboravili!"