Pokoriti sav kršćanski sviet i satrti mu glavu u samom Rimu, to
je bio zadnji cilj žednomu krvi kršćanske silnomu Sulejmanu, kada
je više puta sam glavom sa svom sjajnošću izilazio u Europu na čelu
svojih strašnih vojski.
Kršćanski sviet iliti respublica christiana stoji prama ovoj
sili polomljen. Nova vjerska načela, rušeći moć i ugled pape rimskoga
i katoličke crkve, uzdrmala su jedinstvo kršćanskog svieta zapadne
Europe. Papa rimski, njekoč duša i pokretač svim obranam i navalam
kršćana na nekršćane, stoji sada zameten u razprah vjerskih, a nje-
gova glasa neslušaju narodi. Vapaji iz Hrvatske i Ugarske na kršćanske
vlasti završuju uviek : ako ovaj „antemurale christian itatis" propadne,
propalo je sve kršćanstvo! Pape su podupirali ove prošnje, ali liepo
reče već papa Hadrian VI. : »Više ste štete kršćanstvu učinili vi kra-
ljevi kršćanski neslogom svojom, nego li Turci, premda svi mislimo i
znamo, da su presilni."
Francezka je stajala u ovom vieku u neprekidnom prijateljstvu s
visokom portom samo za to, da kuća Habsburg nenadmaši svojom
prevlasti Francezku. U Njemačkoj pomutila je bjesnoća protestantske
vjere na toliko duhove, da je sam Martin Luter morao ustati proti
nauci, koja se je stala širiti. Kako je „naš njemački narod" — veli
Luter — „pol vraga pol čovjeka, njeki upravo žele, da Turci dodju
i zavladaju." Vidi se — veli dalje o kneževih — da nije bog kod
nas, jer neda našim knezovom toliko snage i duha, da ozbiljno o
ratu s Turci rade. Toliki se sabori u to ime sastaju, a ništa se nikada
neuradi, kao da se bog ruga našim saborom, pak daje vragu go-
spodovati, dok Turci neprovale i samu Njemačku neosvoje. Neka
nepuste kršćanski vladari, da se pojedini kraljevi sami u boj s Tur-
činom upuste, kako je to do sada bivalo, „da Turčin proždre danas
kralja ugarskoga, sutra kralja poljskoga, a narod se naš izdaje, na
mesnicu vodi; u ludo se krv prolieva." Česa nije mogao postići papa
rimski, nije dakako postigao niti Martin Luter, jer smućeno družtvo
ljudsko, kakvo je onda bilo u Europi, nikada dalekih koristi niti po-
gibelji progledati nemože.
Čim je manja briga bila zapadnim kršćanskim narodom, kako
turska sila u zemljah hrvatskih, ugarskih i austrijskih napreduje, tim
je uža sveza za zajedničku obranu nastajala medju Hrvatskom, Ugar-
skom i austrijskimi zemljami. „Samo radi obrane naše svjete vjere
biramo Te," vele Hrvati novomu kralju Ferdinandu, „kad su nas svi kralji zaboravili!"
Stranica:Poviest hrvatska (1879).djvu/21
Izgled
Ova stranica je ispravljena