tih je u stara vremena imao plaćati bana i njegovu konjaničku četu. I ti su prihodi bili slabi, zato je i kralj veoma neuredno, viie puta i nije pladao bana, ved mu za dug imanja zalagao, dok ih je bilo. Ferdinand i njegovi nasliednici tužili su se ugar- skomu i hrvatskomu saboru više puta, da neizmjerne troškove njihova kuda nosi za ove zemlje, a male ili nikakove koristi iz njih neimaju. „Ako i neimate prihoda iz naše zemlje, — spominjahu stališi hrvatski — ako i jest naša zemlja ođvjećnih navala vedim dielom pusta, ali zatoimate od nas živi zid za tolike zemlje i kraljevstva Vašega Veličanstva*.' U saboru hrvatskom vodila se i uprava zemlje, te se je mienjao po više puta način pobiranja poreza i sakupljanja vojske. A kada je zemlja spala na male ostanke u drugoj polovici ovoga vieka, onda su se upravni poslovi županija, dapače i imenovanja upravnih organa prenesli u sabor. Sabor je mnogo puta odre- djivao, kada do biti banski sud, te je poput inih parlamenta na zapadu i sudbenost izvršivao u civilnih stvarih izmedju veli- kaša i plemstva. Zakone iliti artikule stvorene na saboru nosili sa na potvrdu kralju poslanici iliti oratores regni, koje je sabor izabrao. Na sabor ugarski, sazivan od kralja, pošiljali su Hrvati dva nuncija, a velikaši kraljevstva išli su glavom u kudu velikaša. Nunciji hrvatski dobivali su prvo mjesto kod stola prema kra- ^evim sudcem uz kraljeva personala, koji je na ime kraljevo pređsieđao saboru. Kada je pod konac ovoga vieka samostalna kneževina Erdelj, koja je od Zapoljinih vremena stala pod osobitim protektoratom porte, po ugovoru izmedju kralja Kudolfa i vojvode Sigmunđa imala dođi pod zaštitu i vlast kralja ugarskoga, nadati 86 je bilo, da de i poslanici ove kneževine dođi na sabor ugarski. StaUii hrvatski odlučno zaiskaše, da hrvatskim nuncijem bude kao i prije prvo počastno mjesto. Najprvo su se čitale propozicije krajeve, koje su stališi primali ili zabacivali. Onda su opet sta- liU svoje tegobe ili gravamina kralju predlagali Najprije stališi ugarski donesoSe svoje, a za njimi hrvatski nunciji svoje tegobe. Kada je Hrvatska u vječnom ratu onemogla i znamenito osla- bik, a kraljevi nastojidi potrti mnoge osebujne povlastice staliSa Hetitske i Hrvatske, onda je sabor hrvatski mnogo pata snaa iMfitiiiganks drogove svoje fo iniBjoi^iMdttifi%<!SM^^
